Početkom marta će Evropska komisija donijeti odluku da li će s BiH započeti pregovore o članstvu. Angelina Ajhorst (Eichhorst) je bila vrlo precizna – da bi se to desilo, do kraja februara moraju biti usvojena tri zakona.

Krajem prošle godine visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) dao je rok bh. vlastima, što je, također, jedan od uvjeta EU, da usvoje tehničke izmjene Izbornog zakona kako bi poboljšali pravednost i transparentnost izbornog procesa, tj. napokon stali ukraj izbornim krađama, a, ako to ne urade, on će ih nametnuti.

Ustavne promjene

U slučaju da ih Šmit nametne, to će biti prvi nametnuti zakon koji će se morati primijeniti na teritoriji RS. Milorad Dodik, predsjednik RS, da podsjetimo, i dalje tvrdi kako je Šmit nelegalan visoki predstavnik i ne priznaje njegove odluke. U slučaju nametanja, Dodik bi imao dvije mogućnosti – da prihvati nametanja Izbornog zakona, pokunji se i izgubi kredibilitet, ili da odbije provesti odluku visokog predstavnika i tako direktno izađe na crtu međunarodnoj zajednici. I možda završi u hapsani.

Spas je Dodiku došao u vidu trojke čiji su lideri, zajedno s HDZ-om, otišli u Laktaše da pregovaraju, između ostalog, i o izmjenama Izbornog zakona, a Čović je pritom iskoristio priliku da poruči da to mora uključiti i izbor za članove Predsjedništva, što Šmit nije tražio.

Iako su nas lideri trojke uvjeravali da su na dobrom putu da proguraju evropske zakone, a pritom ne učine ništa na štetu BiH i njenih ovlasti, Dodik se potrudio da ih demantira kazavši da će blokirati sve evropske zakone dok se strane sudije ne protjeraju iz Ustavnog suda, iako je to ugrađeno i u sam Ustav Bosne i Hercegovine, tj. zahtijeva ustavne promjene.

Ko koga tu laže i pravi budalom?

Tri scenarija

Kuda to sve vodi? Tri su scenarija. Da Dodik i Čović puste evropske zakone, a da zauzvrat dobiju Izborni zakon i Ustavni sud po svojoj mjeri. Takav scenarij neće biti dobar za trojku i u javnosti će zasigurno odjeknuti kao pobjeda Dodika i Čovića, čak i ako se otvore pregovori s EU.

Druga je mogućnost da su Dodik i Čović pristali na evropske zakone bez Ustavnog suda i Izbornog zakona ili rješenja koje im ne daju puno, ili malo daju, a malo i uzimaju. U tom slučaju trojka bi ostvarila pobjedu i dokazala da su, nakon godina zastoja, izolacije i blokada, zaista snaga koja umije i postiže rezultate za dobrobit BiH.

A treća, najgora opcija je da od svega ne bude ništa. Da BiH ponovo ne dobije ni zeleno svjetlo za početak pregovora ili da se daju neki budući rokovi, da se ispostavi da Dodik zapravo sve vrijeme za nos vuče lidere trojke, da su ovi pregovori bili zapravo samo igra kupovine vremena i odvraćanja Šmita od namjere da nametne izmjene Izbornog zakona i da želju lidera trojke za evropskim putem, na koji su sve, ali sve karte bacili, Dodik i Čović vješto iskorištavaju da za sebe isposluju sistemske promjene u BiH koje EU nije ni zahtijevala.

Sastanak u četvrtak

U četvrtak novi sastanak i ponovo slične poruke. Iz stranaka trojke opet optimistično poručuju da su napravili kompromis i da će evropski zakoni proći, ali ništa neće biti na štetu BiH, HDZ tvrdi da je dogovorio izmjene izbora članova Predsjedništva, a Dodik da nema ništa protiv evropskog puta, ali da se mora mijenjati sastav Ustavnog suda, o čemu se navodno usaglašavaju.