Referendum za nezavisnu BiH održan je u teškoj situaciji, kada je BiH bila pritješnjena velikodržavnim projektima Srbije i Hrvatske, ali da ga nije bilo i da građani ove zemlje nisu glasali za suverenu i nezavisnu državu ravnopravnih građana i naroda ne bi bilo ni današnje BIH. Ovo je za “Avaz” izjavio predsjednik Foruma parlamentaraca 1990 i bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović. Bez velike podrške blizu dvije trećine građana ove zemlje, BiH ne bi bila međunarodno priznata, niti bi se njena zastava 22. maja 1992. podigla na Ist Riveru, pred zgradom UN-a, kada smo primljeni u članstvo ove organizacije.
Ratni ciljevi
- BiH je prošla težak period agresije ali i časne odbrane Armije RBiH koja se suprotstavila nadmoćnijem neprijatelju i odbranila državu u njenim granicama koje su bile napadnute. 32 godine poslije, današnja BiH nije država iz referendumskog pitanja. Sačuvan je samo okvir, ali sadržaj tog okvira duboko je pocijepan entitetskim i etničkim politikama. To je problem s kojim se suočavamo zadnjih tri decenije, koji ne dozvoljava da se stabiliziramo kao funkcionalna i demokratska država – kaže Lazović.
Dodaje da su na sceni još uvijek politike koje ratne ciljeve nastoje ostvariti drugim sredstvima, pa se još uvijek vodi politička borba između totalitarnih, etničkih politika koje bi svoje pozicije želje učvrstiti i ustavno ih cementirati i politika koje žele državu iz referendumskog pitanja, građansku državu punih ljudskih prava i sloboda na cijelom njenom prostoru.
- U takvoj borbi proteći će i naredni period, ali sam uvjeren da BiH ima budućnost i da će građanski koncept vlasti, gdje se podrazumijeva da je pojedinac sa svim svojim identitetima u centru Ustava BIH, pobijediti. Takva BiH, kao članica EU i NATO-a, ima budućnost i uvjeren sam da će se to u narednom periodu i relizirati – ističe Lazović.
Aktivnija uloga
Smatra da će otvaranje pregovora sa EU, ako takvu odluku 21. marta usvoji Evropsko vijeće, biti produkt globalnih geopolitičkih kretanja i potrebe eliminiranja ruskog utjecaja sa Zapadnog Balkana, a ne rada domaćih vlasti čiji rad ocjenjuje kao spor i nedovoljan. Kaže da je trojka dosta defanzivna u odnosu na ultimatume i zahtjeve Dodika i Čovića, te upozorava da kompromisa na štetu države, prvenstveno oko Izbornog zakona i Ustavnog suda BIH, ne smije biti. S druge strane, ohrabren je sve odlučnijim stavovima američke administracije, koja je preuzela aktivniju ulogu.
- Imali smo kontakte sa američkim ambasadorom prije nove godine, dugo smo razgovarali sa gospodinom Marfijem i ohrabren sam nakon tog sastanka. Američka administracija konačno uviđa da mora pojačanom aktivnošću eliminisati sve negativno što je proteklih godina pritiskalo bh. političku scenu. Tu prije svega mislim na obračun sa etničkim politikama. Afirmacija evropskih principa i vrijednosti koje je naša vlast prihvatila, a tu mislim na presude Evropskog suda za ljudska prava, čini mi se da će biti prioritet SAD u narednom periodu. To smo mogli čuti i tokom istupa gospodina Džejmsa Obrajana (James O’Brien) na Fakultetu političkih nauka, tokom kojeg je doslovno projicirao poteze koje bi aktuelne vlasti, ali i američka administracija trebala poduzimati. Dejtonski sporazum se mora evolutivno mijenjati u kontekstu eliminisanja etničkih politika sa ovih prostora, uz afirmaciju principa EU, odnosno presuda ESLJP. Rješenja za građansku državu postoje, ona su sadržana u presudama Evropskog suda, od prve “Sejdić – Finci” do posljednje “Kovačević” i mislim da sve stranke kao prioritet moraju uzeti afirmaciju tih presuda i njihovu provedbu kroz naša ustavna rješenja – zaključuje Miro Lazović.
