Ministar vanjskih poslova BiH i lider Naroda i pravde Elmedin Konaković obavijestio je javnost da u Sarajevu namjerava okupiti bošnjačke lidere iz cijelog regiona, kako bi razgovarali o temi "Položaj i status Bošnjaka u regiji“. Pohvalno je što u ovom osjetljivom političkom trenutku i turbulentnim međunarodnim okolnostima Konaković razmišlja da se Bošnjaci okupe i definiraju svoju nacionalnu politiku prema ključnim izazovima. No, tu manje-više završava sve što je pozitivno u ovoj inicijativi koja će, prema svemu sudeći, završiti fijaskom.

Loša organizacija

Prva Konakovićeva greška je ta što se osjetio pozvanim da uopće on bude taj koji će sazvati ovakav skup. Naime, Konaković teško da i po jednoj funkciji može ispunjavati kriterije da bude lider koji će okupljati Bošnjake. On je ministar vanjskih poslova BiH koji predstavlja sve građane BiH, a ne Bošnjake. Ni ako bi se išlo po stranačkoj funkciji, Konaković kao lider NiP-a teško da ima političku težinu za ovakav poduhvat, uzimajući u obzir da je njegova stranka tek peta po broju glasova u Federaciji BiH (poslije SDA, HDZ-a, SDP-a i DF-a).

Drugo, nejasan je saziv gostiju, kao i kriteriji po kojima ih je birao. Naime, Konaković je na sastanak pozvao Ervina Ibrahimovića, predsjednika Bošnjačke stranke (Crna Gora), Usamu Zukorlića, predsjednika Stranke pravde i pomirenja (Srbija), Sulejmana Ugljanina, predsjednika SDA Sandžaka, Rasima Ljajića, predsjednika SDP-a Srbije, Armina Hodžića, predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Munira Kolašinca, predsjednika Bošnjačkog demokratskog saveza Sjeverne Makedonije, Mirzeta Džogovića, predsjednika Bošnjačke stranke Kosova, Emiliju Redžepi, predsjednicu Nove demokratske stranke Kosova, Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a, Nermina Ogreševića, predsjednik NES-a, Semira Efendića, predsjednika Stranke za BiH, Šemsudina Mehmedovića, predsjednika stranke Naprijed, Sevlida Hurtića, predsjednika BH Zeleni, te Bayrama Akgua, predsjednika Poslovnog savjeta Turske i Crne Gore.

Ono što prvo upada u oči je da na sastanak nije pozvan Denis Bećirović, bošnjački član Predsjedništva koji je na ovu funkciju izabran ogromnom podrškom Bošnjaka sa 330.238 glasova. Elmedin Konaković je, s druge stranke, kao kandidat za Parlament FBiH imao svega 14.000 glasova. Također, nije jasno zašto na sastanak nije pozvan lider SDA Hrvatske Mirsad Srebreniković, Šemsudin Tanković ili bilo ko od bošnjačkih lidera iz susjedne zemlje, kao što nisu pozvani ni bošnjački lideri iz Slovenije. Na sastanak nije pozvan ni potpredsjednik RS Ćamil Duraković, predstavnik Bošnjaka u manjem entitetu. Poziv nije dobio ni Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, možda i najvažnije institucije za Bošnjake danas. Na sastanak zato jeste pozvan izvjesni Bayream Akgu, predsjednik Poslovnog savjeta Turske i Crne Gore, iako nam nije objašnjeno kakve on tačno ima veze s Bošnjacima. Nisu pozvani ni predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić, predsjedavajući Doma naroda BiH Kemal Ademović, lider SDP-a Nermin Nikšić, ali zato jeste Šemsudin Mehmedović, valjda u svojstvu predsjednika tek osnovane stranke, kao i Sevlid Hurtić, lider krajnje minorne stranke BH Zeleni.

Treće što se može zaključiti je katastrofalna organizacija. Naime, ako je Konaković planirao okupiti regionalne bošnjačke lidere i održati tako važan sastanak, valjda je prvo trebalo sve organizirati, pa tek onda izaći u javnost s imenima i temom. Umjesto toga, Konaković je, poprilično amaterski, odlučio prvo javno objaviti da saziva svebošnjački skup, da bi onda uživo posmatrao fijasko svoje ideje tako što mu pozvani jedan za drugim otkazuju učešće (Bakir Izetbegović i Semir Efendić su već rekli da se neće odazvati pozivu, a odazvati se, izvjesno je, neće ni lider SBB-a Fahrudin Radončić. Lista će vjerovatno biti proširena).

Kopiranje Vučića

Četvrti je problem tajminga. Naime, Konaković je svoj skup odlučio zakazati u petak 12. aprila,  da preduhtri „Svesrpski vaskršnji sabor“ zakazan u maju, na kojem se okupljaju lideri Srbije, RS i Srpske pravoslavne crkve. Očigledna je namjera da Bošnjaci ponovo kopiraju Srbe, ali u najgorima stvarima.

Ako se s pravom kritizira paternalistički odnos koji Beograd ima prema Srbima u regiji i pokušaj da se Srbija miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, onda najmanje što Bošnjacima treba je da pokušavaju kopirati stvari kojima se sami suprotstavljaju.

Ovakvim pokušajima nacionalnog okupljanja Konaković samo baca volej Vučiću, Dodiku, Čoviću i drugim zagovornicima koncepta zbijanja etničkih redova, kroz zaobilaženje formalnih državnih institucija.

Posebno je apsurdan pokušaj Konkovićevog difamiranja protivnika  njegove ideje o svebošnjačkom saboru tvrdnjom da se “pojave i domaći klovnovi koji takav skup razbijaju zbog sitnih interesa svojih stranaka, ega ili možda čak zbog interesa službi drugih zemalja za koje su godinama radili, a možda još rade“.

Drugim riječima, ko god ne podržava njegovu ideju je automatski klovn koji je vođen sitnim interesima i egom, ili je pak i izdajnik koji radi za interese službi drugih zemalja.

Paradoksalno je da ovakva optužba dolazi ''iz tastature'' nekoga koga politički protivnici uporno optužuju upravo da prodaje bošnjačke interese zarad interesa susjednih zemalja, vođen svojim beskrajnim egom.

Od nekog ko pretendira da okuplja Bošnjake iz cijelog regiona očekivali bismo malo veću ozbiljnost.