Bila je 2015. godina. Glasovima, među ostalima i tada vladajućih SDA i DF-a, Nikola Poplašen imenovan je za jednog od članova Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje BiH.

Karadžić mu bio umjeren

Poplašen je, dakako, bio kadar i prijedlog tada, na državnom nivou, vladajućeg SDS-a i, kako to politička praksa u BiH nalaže, članice koalicije podržavaju jedna drugoj kandidate.

No, Poplašen nije bio bilo kakav kandidat, nego četnički vojvoda tokom rata u BiH koji je 1993. godine osnovao Srpsku radikalnu stranku u RS, smatrajući kako SDS, stranka odgovorna za masovne zločine i genocid, nije dovoljno radikalna, tj. da ne pristupa beskompromisno cilju stvaranja „velike Srbije“.

Poplašen je 1999. godine smijenjen s mjesta predsjednika RS od tadašnjeg visokog predstavnika Karlosa Vestendropa (Carlos Westendrop).

Elem, takav osvjedočeni četnik, kojem je ratni SDS bio previše umjeren, za patriote iz DF-a i SDA nije bio dovoljno sporan da svoje koalicione partnere iz SDS-a zamole da, ako ništa, kandidiraju barem nekog drugog.

Kao što im nije smetalo da svojevremeno dignu ruku da se u Ustavni sud BiH iz Federacije izabere Mato Tadić, koji ne samo da je bio po volji HDZ-a BiH nego je bio i ministar pravde u FBiH. Inače, u taj isti Ustavni sud su, i to direktno iz stranačkih klupa SDA, svojevremeno prekomandovani Seada Palavrić i Mirsad Ćeman.

Gnusna propaganda

Ipak, izgleda da su u međuvremenu patriote iz SDfA i njihovi prateći medijski trabanti „došli tobe“, pa je izbor Marina Vukoje u Ustavni sud BiH, umjesto spomenutog Tadića koji se penzionisao, još jedan primjer prvoklasne izdaje koju je počinila trojka.

Da stvar bude gora, Vukoja, za razliku od spomenutih sudija, nije bio stranački aktivan, ne prate ga nikakve kontroverze, niti bilo kakve sporne izjave.

Uprkos tome, politička SDfA mašinerija, koja je mjesecima blokirala rad komisije koja je trebala da odabere kandidata ili kandidate za Ustavni sud, sada nam je pak saopćila da je Ustavni sud BiH praktično predat u ruke „HDZ-u“, tj. „UZP-u“, da su opet prodali bošnjačke pozicije, da su Bošnjaci praktički trajno gotovi zbog ovog poteza, da su trojkaši sluge Čovića i... nešto.

Šalu nastranu, SDfA nije „došla tobe“, no posla imamo s dosad neviđenim političkim licemjerjem, militantnim huškačkim nacionalizmom i zloćudnim siledžijskim spinom, gdje se svaki, pa i najdobroćudniji kompromis, zloupotrebljava da se diže hajka i dreka kako su predstavnici trojke nešto izdali i prodali, iako su zapravo (na sreću ili žalost) slijedili potpuno identične prakse koje je decenijama primjenjivala i sama SDA.

Tragično će jedino biti ako u konačnici narod uistinu nasjedne na njihove podvale i brutalnu propagandu na koje trojka, usljed svoje dubinske nesposobnosti, ne umije adekvatno odgovoriti.

Šta je alternativa

Šta je trebala biti alternativa imenovanju Marina Vukoje u Ustavni sud? Da bošnjački predstavnici, uprkos koaliciji s HDZ-om BiH i HDZ-om 1990, koristeći svoju demografsku većinu, u Ustavni sud nametnu „svoje Hrvate“, ponovo nekog Komšića, i tako uzrokuju krizu vlasti, sukob u FBiH, tenzije i mržnju između Bošnjaka i Hrvata, na obostranu štetu. Je li tako SDfA misli izgraditi BiH? Ili im možda i jeste cilj konstantnim poticanjem tenzija i sukoba svima do kraja ogaditi Bosnu i Hercegovinu i trasirali siguran put ka njenom razbijanju i stvaranju komadića fildžanistana na kojem će begovska i reisovska uvijek biti zadnja.