Predsjednik RS Milorad Dodik predlaže da se neustavni dan RS ubuduće obilježava 15. februara umjesto 9. januara. Podsjetimo, Ustavni sud BiH je dan RS na ovaj dan proglasio neustavnim, ali Dodik je, i mimo toga, svake godine održavao parade.

 Zlokobne implikacije

Umjesto toga, Dodik predlaže da dan RS ubuduće bude 15. februara, koji se obilježava kao Dan državnosti Srbije, u spomen dana kada je podignut Prvi srpski ustanak.

Ova najava predstavlja Dodiku zgodnu priliku da sa sebe skine pritisak i potencijalne nove krivične sankcije zbog upornog obilježavanja neustavnog dana RS te da sve to zakamuflira u novu oblandu srpskog patriotizma i ujedinjavanja tako što će kao novi datum izabrati državni praznik iz susjedne Srbije.

Kada se ovome doda i da su u RS, nakon brojnih upozorenja, odustali od usvajanja skandaloznog zakona o „stranim agentima“ ili da je, uprkos pompi, pristao da izađe na izbore prema Izbornom zakonu čije je izmjene donio Kristijan Šmit (Christian Schmidt), to sve ukazuje da je Dodik očito spreman „povući ručnu“ te nakon optužnice pred Sudom BiH i crne liste SAD dodatno „ne čačkati mečku“.

Ipak, ovo nikako ne znači da će Dodik postati konstruktivan političar ili da će odustati od svojih nacionalističkih ambicija. To, dakako, ostaje, iako će izvjesno biti mnogo oprezniji u prelasku crvenih linija koje bi mu mogle nanijeti ličnu štetu.

Ipak, „svesrpski sabor“, koji je tokom vikenda održan, ima potencijalno mnogo zlokobnije implikacije od ovog ili onog poteza koje Dodik vuče u okvirima Bosne i Hercegovine. Sadržaj deklaracije naglašava kulturno i duhovno jedinstvo Srba izvan geografskih granica Srbije, određujući srpski jezik, kulturu i pravoslavnu vjeru kao tačke integracije. Promovira srpski identitet kao osnov političkog organiziranja i kao nešto čemu državne granice ne smiju biti barijera.

Naslonjeni na Putina

Iako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić savršeno shvata da je u trenutnim geopolitičkim okolnostima otcjepljenje RS nemoguće, plan jasno izložen na „svesrpskom saboru“ jeste izvršiti svojevrsnu institucionalnu, političku i društvenu fuziju institucija u Srbiji i RS do te mjere da će te dvije političke jedinice, od kojih je jedna suverena država, a druga entitet, praktično biti jedno iako s formalno dva različita sistema.

U tom smislu, određenje istog datuma za proslavu „državnosti“ odnosno „dana RS“ simbolična je, ali opasna je najava kretanja u tom pravcu.

Usvojena deklaracija jasno crta program „srpskog sveta“ koji protagonisti srbijanskih vlasti godinama ističu kao svoj cilj, naslonjen ideološki na svoj pandan "ruskog svijeta" koji promovira Vladimir Putin, čim se šalje i jasna poruka da su Srbija i RS u međuvremenu u potpunosti stale uz ruski politički koncept koji postojeće države i njihove granice smatra historijskom greškom i slovom na papiru koje se može prekrajati.

„Lukav plan“

Iako autori deklaracije misle da su proveli „lukav plan”, spominjući evropsku integraciju kao navodni cilj Srbije, objavljivanje ove deklaracije jasno je guranje prsta u oko Evropskoj uniji, a EU treba biti svjesna svih opasnosti koje arhitekti ovog projekta mogu donijeti Evropi.