Drugi krug francuskih parlamentarnih izbora pokazao je šta se može dogoditi kad se svi udruže protiv jednog, kazao je za “Avaz” bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja.
Komentirajući iznenađujući preokret u drugom krugu, pad desnog Nacionalnog okupljanja i pobjedu ljevičarskog saveza Nove narodne fronte, Šoja kaže da se znalo da Nacionalno okupljanje neće dobiti većinu u Narodnoj skupštini Francuske, ali da će se ogroman broj birača odazvati na poziv republikanskog bloka da Nacionalno okupljanje ne smije dobiti većinu i da će ogroman broj kandidata Nacionalnog okupljanja, koji su bili vodeći poslije prvog kruga, biti preglasani i pobijeđeni, niko u Francuskoj nije ni očekivao ni predvidio.
- Naročito ako se zna da je manje ili više jednak broj birača glasao i u prvom i u drugom krugu za Nacionalno okupljanje. Iako je brojčano najveći broj birača glasao za Nacionalno okupljanje, Izborni zakon omogućio je da partija koja je dobila najviše glasova bude na kraju treća po broju poslanika. Dakle, izbori su završeni bez pravog pobjednika, mada onaj ko može slaviti je predsjednik Emanuel Makron, jer su svi očekivali potpuni krah njegove partije i on sad ima relativno dobru poziciju da uslovljava pobjednike, ljevičarski Novi narodni front, u pregovorima o eventualnoj koaliciji te dvije političke grupacije – kaže Šoja.
Naglašava da je jedino sigurno da Nacionalno okupljanje, predvođeno Marin Le Pen, neće igrati bilo kakvu važnu političku ulogu, barem do sljedećih izbora 2027. godine.
- Francusku čekaju neizvjesnost, blokade, pat pozicija, jer će se u ovakvim okolnostima bez pravog pobjednika sposobnog da formira vlast morati donositi samo odluke koje nikom nisu sporne.
Za velike politike i političke programe neće biti prilike da se ostvare. To će značiti da će se Francuska morati više baviti sobom nego svijetom, pa će voditi relativno pasivnu spoljnu politiku. Što se nas tiče, ne zna se koja je gora po Bosnu i Hercegovinu.
Ona dosadašnja, koja je ambicioznom Makronu trebala omogućiti da postane evropski lider, politika u kojoj ideja proširenja ne spada uopće u prioritete već upravo suprotno, ili ova nova u kojoj će imobilizirani Makron razmišljati o svemu osim o proširenju Evropske unije – ističe Slobodan Šoja.
