Na društvenim mrežama osvanule su brojne objave zabrinutih roditelja koji su šokirani sadržajem u Čitanci za 7. razred čija je autorica Almira Hadžihrustić.
Naime, jedna od priča koja se obrađuje u toj knjizi govori o ocu koji mrtav-pijan pretuče svoju petogodišnju kćerku, nakon čega ona izgubi život zbog povreda koje joj je nanio. Riječ je o odlomku „Iz velegradskog podzemlja“ autora Vjenceslava Novaka.
Dječija stvarnost
Roditelji se pitaju koliko je prikladno da djeca u tom uzrastu izučavaju tako tešku tematiku i da li su u stanju da izvuku pouku, tačnije da li su kognitivno dovoljno razvijeni da mogu shvatiti?
Kontaktirali smo izdavačku kuću Sarajevo Publishinga te su nam iz njihove redakcije potvrdili da je knjiga u njihovom izdanju i objasnili ko bira sadržaj udžbenika.
- Relativno smo upoznati sa svim sadržajem objavljene knjige, a sve što se nalazi u Čitanci je rađeno po planu i programu i nije bio autoricin izbor. Autori moraju iskoristiti tekst navedenog pisca ili spisateljice i obraditi ga lektorički – kazali su nam iz Sarajevo Publishinga.
Profesor Bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika i književnosti Namir Ibrahimović potrudio se da za „Avaz“ razjasni dileme roditelja.
- Odlomak iz te priče je po federalnom okvirnom nastavnom planu i programu na osnovu kojih su rađene čitanke za taj razred. Ono što ne piše u planu jeste koji odlomak se uzima iz određenog djela, njega bira autorica, a druga stvar jeste način interpretacije – kazao je prof. Ibrahimović.
Istaknuo je da misli kako se generalno potcjenjuju djeca i brine o stvarima koje zapravo nisu dječija tema.
- Ja mislim da na djecu mnogo više utječe stvarnost u kojoj žive, jer se u toj stvarnosti nasilja događaju, kojem oni ili svjedoče ili su njegove žrtve. Književnost može biti sjajan povod da se o tome razgovara s djecom, naravno, taj nivo razgovora treba da se vodi u skladu sa dječijim uzrastom – naveo je profesor Ibrahimović.
Primjerenost uzrastu
Bilo bi sjajno, dodao je, da odgojno-obrazovne ustanove budu te koje modeliraju kako se razgovara o problemu, dakle ondje gdje uvijek znamo da je sigurno, ako se na pravi način radi.
- Vrlo sam oprezan u smislu procjene je li ova priča prikladna konkretno za ovaj uzrast, tačnije odlomak koji je izveden, ali smatram da je trošenje energije na književno djelo kao adekvatnost primjernog sadržaja suvišno jer postoji čitav niz stvari koje nisu primjerene djeci u nastavi maternjeg jezika i književnosti u školama BiH, besmislen sadržaj, kao narodna poezija koja se nalazi u knjigama. Naprimjer, priča o budalini Taletu na koju zapravo niko od roditelja ne reaguje jer, šta? Smatramo da narodne pjesme trebaju promovirati tu vrstu nasilja? – zapitao se prof. Ibrahimović.
Obratili smo se i Ministrici obrazovanja Kantona Sarajevo Naidi Hoti-Muminović, članici stranke NIP za informacije, ali odgovor do zaključenja ovog broja nije stigao.
Površna reakcija
- Ja samo mislim da je površna reakcija na pojedine književne sadržaje pogrešno usmjerena. Meni bi bilo draže da roditelji kažu zašto se uopće Čitanka koja je nastala 2010. godine koristi i u 2024.? Šta smo radili 14 godina? Je li ne postoji nijedan drugi književni tekst koji je bliži djeci kojim mogu da se pomognu kako bi razumjeli svijet u kojem žive i tako dalje – kazao je profesor Ibrahimović.
