Međunarodna sedmica gluhih i nagluhih obilježava se posljednje sedmice u septembru, a cilj je podići svijest javnosti o preprekama s kojima se gluhe i nagluhe osobe susreću.

Jasminka Proho, uposlenica Udruženja gluhih Kantona Sarajevo i tumač znakovnog jezika, za "Avaz“ je govorila o gorućem problemu ove populacije u BiH, a to je nedostatak tumača znakovnog jezika.

Zahtjevan posao

Važno je, kako kaže, da se nađu najbolja rješenja, kako u zakonodavstvu tako i u samom pristupu.

- Jedna od značajnijih stvari jeste činjenica da se ne provodi Zakon o upotrebi znakovnog jezika koji je usvojen 2009. godine, a razlog je što ne postoje kaznene odredbe. Tim zakonom predviđena je komisija koja bi certificirala tumače znakovnog jezika i radila na njihovoj popularizaciji. Komisija je imenovana, ali se nikada nije sastala niti počela s radom - kazala je Proho.

Ističe da je broj certificiranih tumača znakovnog jezika koji stoje na raspolaganju veoma mali, njih samo pet, koji su mahom djeca gluhih roditelja.

- Tumač kao profesija i zanimanje nije priznato, a potrebe su evidentne i svaki dan sve veće. Nas pet koji smo certificirani imamo i svoje poslove jer nismo profesionalni tumači, tako da ne možemo u svakom trenutku biti na usluzi - navela je Proho.

Dodala je da je rad tumača vrlo odgovoran i zahtjevan, vjerodostojnu informaciju moraju prenijeti gluhoj i nagluhoj osobi, vodeći računa koliko je ta osoba upoznata s tematikom o kojoj se priča.

- Ne postoji registar, kao ni tačni podaci o broju gluhih i nagluhih osoba jer je to invaliditet koji se ne vidi i zbog toga su te osobe stigmatizirane. Međutim, ovaj invaliditet je izuzetno težak i itekako utječe na kvalitet života. Zbog oštećenja sluha osobe se povlače u sebe, posebno one koje u kasnijoj dobi izgube sluh, nemaju socijalnu interakciju s okolinom i društvom kakva bi trebala da bude, ne mogu da sudjeluju u društvenom životu kako su navikli i to je veoma teško - pojasnila je Proho.

Socijalna interakcija

Također, kazala je da niko ne razmišlja koliko je to teško stanje, posebno kod male djece. Nemogućnost razvoja govora dovodi do nemogućnosti razvijanja apstraktnog mišljenja, kognitivnog razvoja i drugih stvari.

- Mi čulo sluha uzimamo zdravo za gotovo, kao da ćemo ga uvijek imati i nikad neće doći do oštećenja. Znate kako kažu, slijepe osobe su odvojene od stvari, a gluhi od ljudi. Svima nama je potrebna socijalna interakcija, a za te osobe je nju jako teško ostvariti, zbog čega se često osjećaju izolirano. Sredina ne obraća pažnju je li tim osobama potrebna pomoć jer se taj invaliditet ne vidi - kazala je Proho.

Navela je situaciju u javnom prijevozu, kada će se možda desiti da osobu zamolimo da se pomjeri kako bismo izašli, ne znajući je li osoba gluha ili nagluha, te se u slučaju nereagiranja može desiti konflikt, i to je samo jedna od situacija koje mogu biti problematične.

- Ne kažem da oni trebaju biti na neki način obilježeni, ali bismo trebali malo više obratiti pažnju na ljude oko sebe i pokušati svakoj osobi prići i ponuditi pomoć ili podršku - zaključila je Jasminka Proho.