S velikom pažnjom mediji i javnost u BiH ispratili su početak primjene zakona kojim je konačno zabranjeno pušenje u zatvorenom prostoru u FBiH.
Ugostitelji ovih dana evidentiraju efekte na dnevni promet u gradovima u kojima je jutarnju kafu bilo teško zamisliti bez duhanskog dima. Ipak, od prometa i ćeifa preče je zdravlje ljudi, pa će i oni koji svojim redovnim gostima žele odvojiti prostoriju za pušenje moraju ispuniti rigorozne kriterije i izdvojiti pozamašne sume novca.
Već upućeni u pravila kažu da je dio ugostiteljskog objekta za pušače mora biti potpuno izoliran s uređajima koji će potpuno čist zrak ubacivati u prostoriju, pa isti takav, bez duhanskog dima, vraćati napolje.
I tu smo došli u paradoksalnu situaciju. Dok se u zatvorenom prostoru, s razlogom, zabranjuje pušenje, građani se na otvorenom kontinuirano truju. U fokusu je Sarajevo, kao glavni grad države koji je u ovo doba godine redovno u vrhu liste najzagađenijih glavnih gradova svijeta, ali situacija nije puno bolja ni u drugim gradovima BiH. Svaku kotlinu ispunili smo smogom i ko zna kakvim plinovima i lebdećim česticama.
Ljekari upozoravaju na štetne posljedice izloženosti ovakvom zraku, na visoku smrtnost od posljedica zagađenja zraka, a ovih dana čujemo i upozorenja da svi osjećamo simptome, ali da je teško razlikovati radi li se o prehladi, gripi ili alergiji nakon udisanja otrovnog sarajevskog zraka. Od prizora kojima svjedočimo više zabrinjava tišina iz institucija vlasti koje bi i ovu opasnost trebale shvatiti barem na isti način kao onu od duhanskog dima. Međutim, sve apele i zahtjeve da se poduzmu mjere koje bi pomogle građanima da prodišu niko, čini se, ne čuje, jer ljudski životi ovdje već odavno ne vrijede puno.
