S približavanjem Nove godine, dobili smo prošireni spisak osoba koje su sankcionirane od Sjedinjenih Američkih Država. Nezavidan broj osoba iz BiH, posebno entiteta RS, već se nalazi na njemu, a među njima je i sami politički vrh – predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
Tu su i Milorad Dodik i brojni drugi zvaničnici iz RS, potpomognuti onima iz FBiH, a od jučer im se pridružio i državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac zajedno s Aleksandrom i Mirkom Dobrićem, Vlatkom Vukotićem, te kompanijama "Best servis“, "Nimbus inovacije“, "Vorto“ i "Zelena Jabuka“.
Ne dijelim ljude ni političare na naše i njihove, pa mi je stoga žao zbog novih sankcija. Odnosno, to su iste sankcije koje ne utječu na sankcionirane preko noći, ali ostavljaju veće i dublje tragove.
Ne, ne žalim pojedince koji su se našli na crnoj listi, već narod!
Narod je taj koji ispašta. Sankcionirani neće moći putovati u Ameriku, imati imovinu, šta sve ne, ali građani, narodi ove države suočavaju se s dugotrajnim posljedicama poput manjka investicija. Jer ko bi htio dati pare u državu čiji zvaničnici se povezuju s korupcijom, ugrožavanjem sigurnosti i stabilnosti jedne države, a to čine podrivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, između ostalog, kojeg tretiraju kao švedski stol – uzmu šta im se sviđa, ostavljaju sve što nije prema njihovoj volji i/ili predstavljaju to totalno drugačijim nego što zaista jeste. Ili otvoreno prijete cijepanjem države, nekakvim otcjepljenjima.
Pa ko bi normalan htio dati pare, trud, volju u državu u kojoj se čak i njeni građani plaše da bi sutra mogla geografski drugačije izgledati! Ali zato siromaštva na sve strane. I za to nikoga nije briga.
