Aktuelna Vlada Kantona Sarajevo vjerovatno broji svoje posljednje dane. Višemjesečna unutrašnja nesloga, nerad, nesnalaženje, međusobna podmetanja, soliranja i nekoordinisanost između ministarstava i javnih kompanija, kulminirala su žestokim verbalnim sukobom na relaciji SDP – NS, ili preciznije na relaciji ministra kulture i sporta Kenana Magode (SDP) i ministrice pravde Darje Softić-Kadenić (NS).

Inicijalna kapisla bilo je odbijanje Softić-Kadenić da potpiše pravno nevaljano rješenje o promjeni u rukovodstvu Fudbalskog saveza Kantona Saveza, čime je „pokvarila“ ambiciju ministra Magoda da pored ministarstva uđe i u upravne strukture Nogometnog saveza BiH, što su i Magoda i njegova stranka iskoristili za višednevnu kampanju uvreda i napada na Softić-Kadenić optužujući je, između ostalog, da urušava fudbal u Sarajevu i BiH te radi za interese Vice Zeljkovića i lobija iz RS.

Iz Naše stranke nisu ostali dužni pa je bivši predsjednik ove stranke i sadašnji državni parlamentarac Peđa Kojovi Magodu, prethodno prijavljivanog za nasilje nad bivšom suprugom, u više navrata nazvao nasilnikom, na šta mu je SDP zajediljivo poručio da umjesto dijeljenja lekcija jednom u životu preuzme odgovornost i neku izvršnu funkciju, npr. poziciju kantonalnog ministra prostornog uređenja.

Podsjetimo, još uvijek aktuelnom ministru Bojanu Bošnjaku prije nekoliko dana produžen je pritvor za još dva mjeseca (mjesec je već odležao). Bošnjak se sumnjiči da je kao ministar htio legalizirati nezakonite urbanističke projekte gradnje na Bjelašnici osumnjičenima Ibri Berilu i Nađi Milišić.

Upravo je Bošnjak došao kao kriptonit za Našu stranku čiji kadar Nihad Uk vodi Vladu KS.

Bacanje peškira

Naime, godinama je Naša stranka nastojala graditi svoj imidž na moralnoj superiornosti i nultoj toleranciji prema korupciji. No, s Bošnjakom taj moralni imperativ s kojim je NS mahala kao sa svojim besprijekornim adutom (možda nismo ni najsposobniji ni najjači, no nas barem nema u mutnim radnjama) urušio se kao kula od karata, a vlastiti pad Naša stranka je dodatno ubrzala katastrofalnim reakcijama nakon hapšenja.

Umjesto hitre reakcije, ostavke ili smjene Bošnjake te demonstriranja da za one koji se sumnjiče za koruptivne radnje neće biti mjesta u vlasti, barem dok ne dokažu nevinost, NS je uhvatila ona tipična panika kao i svaki put kad se suoče s njima nepoznatim situacijama. Sve što su pritom učinili bila je čista suicidalna katastrofa. Najprije su dali podršku svom ministru, naklapajući o presumpciji nevinosti, da bi sve kulminiralo skandaloznim i skaradnim dopisom medijima u kojem im „dobronamjerno“ sugerišu da paze kako da izvještavaju o slučaju Bošnjak, što je naišlo na opravdano zgražanje i osude javnosti.

Stoga, posljednji napad koji je došao iz SDP-a i udar na NS tamo gdje najviše boli, bio je konačna kap koja je prelila čašu i koja je i NS navela da povuče jedini logičan potez – zatraži rekonstrukciju Vlade KS, što je nužan i jedini logičan potez koji trenutno mogu napraviti.

Naime, niti se Naša stranka snašla s pozicijom premijera i tolikim ovlastima u izvšrnim pozicijama vlasti, niti su imali korektan odnos i podršku svojih koalicionih partnera.

Posljednji događaji tek su završni udarci koji su konačno na pod oborili Vladu koja od prvog dana zapravo djeluje kao jedan poprilično raštiman i nadasve neučinkovit orkestar.

Ako je formiranje Vlade „šestorke“ i rušenje SDA 2018. u građanima probudilo veliku nadu da je drugačije, poštenije i progresivnije društvo moguće, ako je i nastavak prve polovine tog eksperimenta s Trojkom 2020. – 2022. i dalje držao optimizam prema nekim novim pokrenutim procesima i projektima, dotle su posljednje dvije godine vlasti, kada je na čelu Kantona Fortu zamijenio Nihad Uk, bile period ubijanja svake nade.

Opšti haos

Ono što se dešava pod vodstvom aktuelne vlasti u najkraćem se može opisati rječju - HAOS. Minula je većina infrastrukturnih projekata poput Prve transverzala ili Južne longitudinale za kojima grad vapi, budžet sa naglo napuhanim izdacima tokom vladavine trojke dospio je u deficit i neophodna rezanja, grad se i dalje guši u smogu i u vrhu je svjetske liste po zagađenosti, u saobraćaju svakodnevno svjedočimo kolapsu, pucnjave su postale češći događaji od koncerata, pola grada simultano je prokopano i završetak asfaltiranja prolongira se sedmicama, Vogošća je bez grijanja, direktora KCUS-a i dalje nema, sindikati protestuju, a opći utisak nefunkcionalnosti, zapuštenosti i haosa neće bitno smanjiti nekoliko kilometara tramvajske pruge koji se grade.

Naravno, kada sve na to dodamo nedostatak autoriteta, organizacije i koordinacije, uz soliranja direktora i ministara, poput primjerice djelovanja ministrice Naide Hot-Muminović koja nad osnovnim i srednjim obrazovanjem suvereno i neometano uvodi vlastiti diktat uz niz skaradnih rješenja poput kurikuluma SAFER - onda je jasno da mi tu govorimo o brodu bez kormilara koji brzo, ali sigurno, tone.

Nihad Uk možda uistinu jeste imao dobre namjere, no jasno je da mu je kao mladom čovjeku sa skromnim radnim iskustvom falilo mnogo toga, od ličnog autoriteta do šire podrške u društvu da odgovori tako jednom ozbiljnom zadatku poput vođenja Kantona.

Najbolje rješenje

Prema nezvaničnim informacijama Uk je koalicionim partnerima već ponudio svoj mandat i spreman je za odlazak.

Do opštih izbora 2026. godine ostalo je manje od dvije godine i ukoliko trojka planira opstati kao politički projekt na vlasti, došlo je „5 do 12“ za spašavanje situacije i popravljanje potpuno urušenog ugleda.

I unutar trojke vjerovatno su duboko svjesni da, kada bi se u ovom trenutku održali izbori, da bi vrlo izvjesno bili uneređeni od SDA i njenih koalicionih partnera, a situacija se u tom pogledu i dodatno pogoršala nakon za trojku neuspješnih lokalnih izbora u oktobru.

Prema pouzdanim informacijama koje posjeduje „Dnevni avaz“ najizgledniji kandidat za preuzimanje pozicije premijera Kantona Sarajevo je aktuelni načelnik Ilidže Nermin Muzur.

U ovom trenutku to je možda i najbolji i najlogičniji izbor koji se može napraviti. Za razliku od Vlade KS, Muzur je u četiri godine vođenja Ilidže ostvario jako dobre rezultate, što je potvrdila i suverena podrška građana koju je dobio u oktobru za još jedan mandat. Za razliku od većine ostatka Kantona, Ilidža je čista i uređena, rekorder je po fiskalnom prometu, kao i investicijama, osigurala je sebi najveći budžet, a uz to je realiziran i cijeli niz infrastrukturnih projekata poput započinjanja tramvajske pruga Ilidža- Hrasnica, kanalizacionog kolektora Rakovica, izgradnje osnovne škole na Stupu, sportske dvorane, izgradnje centralnog trga, obnove Stojčevca, itd. I kulturni i društveni život na Ilidži je značajno poboljšan, usvojeni su regulacioni planovi te je otvoren prostor za velike privatne investicije koje su u zamahu. I, za razliku od većine drugih općina, trojka je na Ilidži sve vrijeme ostala na okupu, jedinstvena i funkcionalna.

Sve ono što je na malom planu uspio napraviti u Općini Ilidža, Muzur bi trebao dobiti priliku da, uz veće resurse i mogućnosti, realizira na nivou cijelog kantona. U ovom trenutku čini se da trojka nema boljeg čovjeka za taj zadatak, a to bi možda moglo spasiti i kompletni projekat trojke od katastrofe u koju već dugo srlja. U negativne strane Muzura mogu se ubrojati relativni nedostatak političkog iskustva za ozbiljnija pitanja te upitna šira naobrazba, a mnogi mu zamjeraju i navodno preveliki utjecaj koji Elmedin Konaković ima na njega.

Transfer s pozicije na poziciju

Uk bi navodno u novoj političkoj trgovini mogao završiti kao gradonačelnik Sarajeva, protokolarnoj i pokaznoj poziciji s koje ne bi imao ni prevelike ovlasti niti previše tereta, a i njegovoj stranci bi svakako odgovaralo kako ovo skidanje s tereta, tako i „vraćanje duga“ na manje zahtjevnoj funkciji. No, upravo zbog te protokolarne i prije svega simboličke funkcije, za trojku bi bilo daleko pametnije na ovu poziciju imenovati nekog zaslužnog građanina, poput Bogića Bogićevića čije se imenovanje spletkama spriječilo prije četiri godine, umjesto da se ova funkcija ponovo koristi za sredstvo za politička potkusurivanja.