Kultura jednog prostora predstavlja zbir materijalnih dobara iz različitih historijskih perioda. Prostor današnje Bosne i Hercegovine se može pohvaliti ostacima kultura od paleolitika do neolitika te od antičkih romaniziranih Ilira sve do srednjovjekovne države koja je ovdje formirana. Fosilni ostaci u pećinama, kao i antičke utvrde od Daorsona do rimske „Aqua S“ govore o bogatoj prošlosti podneblja. Kada je riječ o srednjem vijeku, svakako da su prvi na „spisku“ nadgrobni spomenici u obliku stećaka te prve pisane forme (povelje) koje se javljaju kod brojnih vladara.

Potencijal turizma

Dušu jednog geografskog prostora čine gradovi kao svjedoci određenih zbivanja u prošlosti. Upravo je urbana gradnja srednjeg vijeka bila posljedica specifičnog oblika odbrambenog ratovanja. Gradovi u obliku utvrda su građeni na vrhovima brežuljaka i brda jer su tako lako kontrolirali putne komunikacije, riječne tokove, ali se i lako branili od potencijalnog neprijatelja. Takve utvrde nalazimo u obliku „citadela“ u polisima Italije ili „bourgova“ u Francuskoj koji doslovno označavaju zazidane gradove. Germani (Nijemci) su podizali svoje oblike „schlosseva“ (dvoraca), a Slaveni utvrde ili „tvrđave“. Bez obzira na naziv uloga im je bila identična – kontrola prometa i odbrana od neprijatelja!

Spomenute utvrde danas imaju uglavnom turistički značaj. Gradovi modernog doba, posebno oni iz industrijske faze, davno su prestali biti neki oblici „utvrda“. Osim urbanizacije ovome je doprinio i razvoj vojne tehnike za koju stare tvrđave nisu pronalazile odbrambenu taktiku. Danas su one svjedoci svog vremena, kulturno naslijeđe, ali i ogroman potencijal historijskog turizma koji se sve više razvija. Slična urbana naselja su se nalazila i u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, a najviše ih je izgrađeno od XIII do XV stoljeća. Sekundarno su te utvrde bile modificirane u periodu vlasti Osmanlija i Austro-Ugarske, ali je njihova jezgra stara više od šest stoljeća.

Svaki grad u Bosni i Hercegovini nije samo građevina – on je osjećaj. Kao što ceste vijugaju između planina i miluju rijeke koje presijecaju doline, tako i gradovi imaju svoje priče. Oni imaju svoj šarm, miris, okus, ali i šapate starih zidina koji čekaju da vam ispričaju novu priču. Kada se radi o utvrdama iz srednjeg vijeka, prvo se spomene Bobovac. Nalazi se u općini Vareš, a spominje se od cara Dušana sredinom XIV stoljeća sve do Tomaševića 1461. godine kao glavni grad. Bobovac je za Bosnu ono što su Hradčani u Pragu ili Vavel u Krakovu za Čehe i Poljake. Danas je Bobovac putno izoliran te zbog toga turistički slabo posjećen. On svakako krije brojne priče Kotromanića i Tomaševića u burnom periodu Bosanske kraljevine.

Živi dokazi

U sjenama današnjih gradova, uz rijeke, na vrhovima stijena i brda, još stoje tihe kamene priče – naše srednjovjekovne utvrde. One nisu samo svjedoci prošlosti, već i čuvari identiteta, kulture i snage stare Bosne.

Ako se sluša pažljivo, još se mogu čuti šapat kraljeva, zveket mačeva, galop konjanika i molitve ispod svodova drevnih građevina. Gradovi poput Travnika, Jajca, Srebrenika, Bobovca ili Bihaća nisu samo tačke na karti – oni su živi dokazi da je Bosna prostor u kojem se ispisivala velika historija.

Bosanska krajina je specifičan prostor jer je kroz cijelu prošlost bila na granici brojnih utjecaja te kontrole putnih komunikacija. Bihać je danas politički centar prostora, ali je njegova utvrda Brekovica poznata u historiji jer je u „ruke“ Osmanlijama pala tek 1592. godine. Prije više od sedam stoljeća je podignuta i utvrda Krupa, a godine 1334. tvrđava Čava kod Bužima. Za sve ove građevine je specifična prometna izolacija te nedostatak turističkog marketinga. Zanimljivo da je utvrdu Ključ, kako se i danas zove ovaj grad, u svojoj povelji spomenuo Stjepan Kotromanić još 1322. godine. Sam naziv „Kastel“ u Banjoj Luci govori dovoljno za sebe. Neki izvori govore da su određene zidine postojale na tom mjestu uz Vrbas još u rimsko doba. Ipak u Krajini je najpoznatija utvrda Ostrožac, smještena između Bihaća i Cazina. Njena gradnja potječe još sa kraja XIII stoljeća.

Slični gradovi su nastajali i u sjevernom dijelu Bosne. Nizije uz Savu, kao južni dio Panonije, bilo je teško braniti od upada neprijatelja te su nastale brojne utvrde na brdima uz riječne tokove. Srebrenik i Tešanj imaju svoje kule, a kod Doboja se nalazi čuvena tvrđava Gradina. Nastala je u istom periodu kao i Ostrožac, a Doboj je i danas prometno čvorište države jer je raskrižje ceste u Posavini i putne komunikacije koja vezuje sjever i jug države. Zbog toga je i nastala Gradina tamo gdje rijeka Bosna konačno započinje svoj mirni nizijski tok. U ovoj regiji je, zbog Husein-kapetana Gradaščevića, veoma poznata Bijela kula u Gradačcu. Statistika kaže da je ona najviše turistički valorizirana od svih utvrda ovog dijela države.

I centralna Bosna ima svoje tvrđave. Upravo je planinsko-kotlinski reljef omogućio gradnju brojnih utvrda u srednjem vijeku. U Travniku su svoje „zidine“ napravili kraljevi Ostoja i Tvrtko II Kotromanić. Naknadno su one proširene pod Osmanlijama, a Austro-Ugarska je istoj dala naziv „Kaštel“. Samo nrkoliko minuta šetnje iz doline Lašve nas dovodi do ovog prekrasnog zdanja. Sličan objekt se nalazi i u Jajcu. Napravljena je u XIII stoljeću, a veoma zanimljiva je i heraldika na njenom ulazu. Jajce kao grad baštini različite historijske aspekte razvoja ovdašnje civilizacije, od antike do II svjetskog rata. Na brdu Grad, poznatom i kao Visočica, nalaze se zidine starog grada Visoki. Već njegov naziv dovoljno govori, a mladi ban koji će biti prvi bosanski kralj, Tvrtko Kotromanić, spominje ga 1355. godine. Imao je veliki značaj za tadašnje bosansko plemstvo. Nizvodno od Zenice se nalazi utvrda Vranduk. Samo ime potječe od „branduk“ (braniti), a podignuta je na idealnom reljefnom prostoru krajem XIV stoljeća.

Kamen po kamen

Hercegovina je uvijek bila na sjecištu puteva, ali i plijen brojnim osvajačima. To je bio razlog izgradnje brojnih utvrda još od antičkog perioda. Iliri Daorsi su napravili kod Stoca svoju utvrdu, ali je najviše onih iz srednjeg vijeka. Poznata je utvrda u Počitelju, kao i Blagaj nedaleko od Mostara. Iako je on dominantno izgrađen u XIV i XV stoljeću, osnova gradnje ove utvrde potječe još od rimskog „castruma“. Na brdu Buturovice je tvrđava Ljubuški iz koje je Stjepan Vukčić Kosača, po čijoj tituli Hercegovina nosi ime, kretao u svoja vojevanja. U istočnoj Hercegovini, samo tri kilometra od Trebinja, nalazi se zidine tvrđave Mičevac.

Tok rijeke Drine je kroz prošlost bio veoma zanimljiv te iz tog razloga i razvio brojna gradska naselja. Pored Višegrada su utvrde Dobrun i Hrtar, a u općini Foča bedemi utvrde Kulina. Zanimljiv je i Pavlovac u dolini rijeke Prače koji je sagrađen 1.000 metara iznad nadmorske visine. Na ušću rijeke Žepe u Drinu je i utvrda Vratar čije ime dovoljno govori o njenom (trgovačkom) značaju.

Svi ovi gradovi, kamen po kamen, zid po zid, ispisuju priču o Bosni. Ona nije samo zbirka historije, umjetnosti i prirodnih ljepota – ona je živa duša koja i u ovom modernom svijetu diše kroz svoju prošlost. Srednji vijek ovog prostora je još nedovoljno ispričan, a upravo brojni gradovi tog doba nam mogu pomoći u tome. Historiju treba izučavati, poštovati te pozitivno baštiniti i valorizirati. Možda nam upravo neki kamen drevne utvrde ponudi odgovore na brojna pitanja, a mi shvatimo da nismo ni prvi ni posljednji na ovom prostoru!

Ovdje su ulice učionice, a gradovi knjige koje se čitaju polako…

Sedmorica braće nisu biološka braća

Svakako da okolica Sarajeva ima svoje utvrde. Grad smješten u kotlini je morao imati odbrambene mehanizme na višim zonama. U XVI stoljeću je izgrađena Bijela tabija za koju se smatra da je nastala na prostoru srednjovjekovne utvrde Hodidjed. Žuta tabija je nastala kao potreba nakon djelovanja vojnih snaga Eugena Savojskog krajem XVII stoljeća. Bilo je jasno da grad mora imati bolju odbranu, a zanimljiva je priča o turbetu „Sedam braće“ na Bistriku. Tu su pokopana tijela četiri kapetana iz sjeverne Bosne koja nisu na vrijeme javila dolazak Eugena Savojskog. Dakle, sedmorica braće nisu biološka braća!