Zaposleni državni službenici i namještenici, njih 8.600, u ovoj godini će koštati budžet u iznosu 343,8 miliona KM. Toliko je u budžetu, koji je jučer usvojio Predstavnički dom Parlamenta FBiH, planirano za njihove bruto plaće, a ukupan iznos je za 41,3 miliona KM veći nego u 2024. godini.
Ekonomski stručnjak Ranko Markuš kaže da rast plaća u javnom sektoru može biti opravdan ako je iniciran inflacijom, potrebom za zadržavanjem kvaliciranog kadra ili poboljšanjem efikasnosti državne administracije.
Odluka o minimalnoj plaći
- Ukupan iznos mora rasti i zbog odluke o minimalnoj plaći, jer ako koeficijenti ostaju isti za najmanje plaćene poslove, a osnovica se povećava, to će dovesti do linearnog povećanja plata na svim pozicijama. To potvrđuje i činjenica da je osnovica plate zaposlenima u organima vlasti u FBiH podignuta sa 425 na 480 maraka. To znači da će plata rasti i nosiocima izvršnih funkcija - predsjednicima i dopredsjednicima FBiH, premijeru, ministrima, zastupnicima i delegatima, a ne samo onim najmanje plaćenim – kaže Markuš.
Rast javne potrošnje problem je o kojem govorimo godinama. Markuš kaže da ovakvo povećanje postavlja pitanje fiskalne održivosti budžeta, posebno ako nije praćeno reformama javne uprave ili smanjenjem broja zaposlenih.
Sve teže breme u privatnom sektoru
- Dok privatni sektor posluje sa sve težim bremenom, javni sektor se finansira iz budžeta koji pune svi građani. Stoga se postavlja pitanje da li je povećanje izdvajanja za plate opravdano u trenutku kada se suočavamo s ekonomskim izazovima, kao što su visoka inflacija, povećanje javnog duga i potreba za investicijama u ključne sektore poput obrazovanja, zdravstva i infrastrukture. Ako povećanje plata nije praćeno reformama koje bi osigurale veću efikasnost javne uprave, može doći do povećanja budžetskog deficita i dodatnog poreznog opterećenja građana i privrede – ističe Markuš.
Zaključuje da transparentnost u trošenju javnih sredstava i analiza učinka zaposlenih u državnim institucijama trebaju biti prioritet pri donošenju ovakvih odluka, kako bi se osiguralo da javni sektor zaista doprinosi razvoju zemlje, a ne samo povećanju vlastitih privilegija.
