Svijet se okreće velikim ekonomskim reformama koje imaju zajednički cilj – smanjenje državnog intervencionizma, ukidanje regulatornih okova i poticanje tržišta na slobodno poslovanje. 

U Sjedinjenim Američkim Državama, Donald Tramp (Trump) i Ilon Mask (Elon Musk) punom parom rade na smanjenju bespotrebne javne potrošnje i smanjenju birokratskog aparata. Pored toga, u planu je smanjenje poreza te rezanje regulacija koje opterećuju slobodno poslovanje.

Vjetrovi promjene

Tramp je i za vrijeme svog mandata smanjivao broj regulacija, dok je Mask, kao jedan od najutjecajnijih poduzetnika, pozivao na minimaliziranje državne kontrole u industrijama poput tehnologije i automobilske proizvodnje.

Sličan pristup zastupa Fridrih Merc (Friedrich Merz), lider CDU-a i vjerovatni budući kancelar, koji najavljuje ukidanje brojnih regulacija i smanjenje iracionalne državne potrošnje kako bi podigao konkurentnost njemačke ekonomije, a njen dosadašnji ekonomski model temeljen na velikoj ulozi države proglasio je "mrtvim“.

U Argentini, Havier Milei (Javier), koji je za predsjednika izabran prije nešto više od godinu, poduzeo je najdrastičnije korake kako bi drastično smanjio javnu potrošnju i obuzdao inflaciju. Njegova vlada smanjila je broj državnih zaposlenika i usmjerila se na smanjenje deficita, čime je stabilizirala inflaciju koja je godinama harala argentinskom ekonomijom. U najnovijim poticajima za privatni sektor, Milei je također obećao minimalizirati poreze i ukinuti beskrajne državne intervencije koje guše poduzetništvo.

Čak i u Siriji, nova islamistička vlast na čelu s Asadom al-Šabanije (Asaadom al-Shaibanij), najavljuje slobodnotržišne reforme u ovoj zemlji i prepuštanje ekonomije privatnom sektoru kako bi se oživjela posrnula ekonomija.

Put Venecuele

S druge strane, Vlada Federacije BiH, na čelu s Nerminom Nikšićem, ima svoj neki drugi put. Za razliku od lidera zapadnog svijeta koji redom vjeruju da njihovim ekonomija treba manje nameta, manje birokratije, manje regulacija i oslobađanje privatnog sektora, oni misle upravo suprotno – ekonomiju opterećenu najvećim doprinosima u Evropi treba dodatno opteretiti povećanjem minimalca za 744 KM bruto po radniku; rad treba dodatno ograničiti i regulirati zabranom njegovog obavljanja nedjeljom; dodatno treba poticati nerad predloženim rješenjima u Nacrtu zakona o radu; a ako sve to nije dovoljno, tu su sami funkcioneri Vlade i vladajuće koalicije da poslodavce označavaju kao robovlasnike i neprijatelje društva i prijete inspekcijama i sankcijama.

Naravno, ne ometa ih nimalo činjenica da se BiH se i dalje nalazi među najgorim državama u Europi prema Doing Business rangiranju – na 90. mjestu, dok konkurentske zemlje poput Slovenije i Hrvatske napreduju zahvaljujući reformskoj agendi koja omogućava lakše poslovanje i poduzetničke inicijative.

Tim stvarima nisu ni pomišljali da se bave, jer je fokus na izvlačenju dodatnog novca iz privatnog sektora i zadovoljavanje apetita budžetskih grupacija. Pa možda to donese i dobar rezultat na izborima.

Birokratski pakao

Podaci iz izvještaja Svjetske banke jasno pokazuju da BiH ima jedan od najlošijih regulatornih okvira u Evropi, s visokom birokratskom preprekom i visokim troškovima za pokretanje i vođenje poslovanja. Iako su visoki minimalci i oporezivanje radne snage u nekim zemljama također izazov, zemlje koje provode reforme često uspijevaju pronaći ravnotežu i stimulirati rast privatnog sektora.