U Federaciji BiH su prošle godine za 5.930 punoljetnih osoba izrečene osuđujuće presude, što je za 1,45 posto više nego prethodne godine, a osuđena su i 42 maloljetna počinioca krivičnih djela ili više za 1,4 posto.

Najviše osuđenih maloljetnika je u Kantonu Sarajevo - 19, zatim u Tuzlanskom 12, Zeničko-dobojskom četiri, Unsko-sanskom tri, te po dva u Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu, podaci su Federalnog zavoda za statistiku.

Devijantna ponašanja

Lani su u FBiH prijavljena 284 maloljetna počinioca krivičnih djela, što je za 3,64 posto više nego 2021. godine, dok je broj optuženih maloljetnika veći za 1,35 posto, a iznosio je 54.

Mićo Letić, inspektor MUP-a Kantona Sarajevo u penziji, stručnjak za maloljetničku delinkvenciju, kaže da statistike ne oslikavaju stvarnu situaciju na terenu.

- Situacija na terenu je stvarna slika onoga što građani kažu, a to je da li su narušena prava djece, da li ima maloljetnika koji ispoljavaju devijantna, nasilnička ponašanja. Mnogi slučajevi međuvršnjačkog nasilja i oblika kriminaliteta među mladima se guraju pod tepih, pogotovo u institucijama obrazovanja. Menadžment škola jednostavno neće da dođe na udar javnosti i kritika. Međutim, oni nisu svjesni da oni time potiču i povećavaju stepen tolerancije na pojavu nasilja među djecom, jer djeca vide da niko ne reaguje i da se ništa ne dešava i, naravno, povećavaju stepen nasilja. A kada se desi nešto strašno, monstruozno, kao što je slučaj u Beogradu, dolazi do ispoljavanja agresivnog i patološkog ponašanja koje može prouzročiti monstruozna ubistva - navodi Letić.

Dodaje da se u javnosti iznošenjem statistike stvara slika da je sigurnosna situacija, kada je riječ o maloljetnicima, zadovoljavajuća, a na terenu se, kako kaže, formiraju tinejdžerske bande koje zlostavljaju djecu.

- Zar je teško policajcima da budu u blizini škola, da uoče te nove modalitete koji su prisutni, a to je da se formiraju tinejdžerske bande koje zlostavljaju svoje vršnjake na putu od kuće do škole, o tome niko ne govori. Ja kažem da su djeca žrtve sistema odraslih, a posebno zbog nepravovremenog djelovanja i nepostupanja - ističe Letić.

U statistikama nije napisano koliko je krivičnih djela protiv života i tijela i koliko su djeca oružja upotrijebila.

- Nije isto kad vršnjak vršnjaka izbode, izvrši pokušaj ubistva i kad ukrade čokoladu u supermarketu. Oni vam prikazuju to ubadanje i čokoladu kao isti broj krivičnih djela. Kad malo „zagrebeš“, shvatiš da je slika drugačija. Čemu priča da je porast tri posto, kada je porast sto posto. Trećina slučajeva nije ugledala svjetlost dana zato što su zgurani pod tepih. Ne pruža se adekvatna sigurnost prijavitelju da neće prekršilac doznati ko ga je prijavio - zaključuje Letić.

Nema resocijalizacije

- Niko ne ulazi u suštinu, ima li u toj statistici podataka koliko je maloljetnih povratnika, to su stvari koje su problem. Tu se sistem krije kroz statistiku tačnih i netačnih brojeva. Kriju se iza recidivizma, nepostupanja i neadekvatnih resocijalizacija tih maloljetnika. Zašto ih nisu vratili i resocijalizovali na pravi put. Šta su uradili centri za socijalni rad i odgojni centri koji se trebaju brinuti o toj resocijalizaciji - napominje Letić.

Zapalila majku

- Mi brzo zaboravljamo neke stvari. Zaboravljamo da je djevojčica u Sarajevu zarolala u tepih svoju majku i zapalila je. Mi smo zaboravili da je Ljubica Spasojević polivena benzinom i zapaljena, da je žena izgorjela, a potom i umrla. Mi zaboravljamo te monstruozne slučajeve koji su bili na području Kantona Sarajevo, da ne govorim o slučajevima u BiH. I, naravno, kroz sve to stvaraju se negativnosti i pošasti i onda dođe neko i kaže samo tri posto, ništa više, tri čokolade ukrali - kaže Mićo Letić.