Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine rekao je da je njegov brat zbog udaraca u Trnopolju imao zdravstvene probleme, od kojih je i preminuo.

Emir Kemljen rekao je da je s porodicom bio u školi u Trnopolju. Jedno veče, kako je ispričao, dok je razgovarao s bratom, došla su tri vojnika, među kojima izvjesni Mladen, te su odveli njegovog brata u kotlovnicu škole. Kazao je da su sve prisutne u toj prostoriji prebili, a da je on otišao u učionicu i iščekivao hoće li se brat vratiti.

- Došao je sav krvav, na lijevoj strani na grudnom košu bio mu je urezan krst i tragovi po glavi od udaraca - kazao je svjedok u sudnici i dodao da je bratu sedam dana trebalo da dođe sebi.

Posljedice od batina 

Rekao je da je njegov brat imao posljedice od batina koje je dobio u logoru, te da je prvi moždani udar dobio kada su napustili logor i otišli za Njemačku, kao i da je imao problema s bubrezima.

 - Na kraju je podlegao usljed moždanog udara, nakon dva dana - kazao je svjedok.

Ispričao je da je objavljeno u logoru da će doći autobus koji vozi u Travnik i da je Slavku Puhaliću platio 200 KM za njega i brata. Rekao je da ipak nisu ušli u autobus jer je vidio da nešto nije uredu kada su ljude istjerivali iz autobusa.

- Bio sam upravu, sutradan su javili da je na Korićanskim stijenama bio masakr - kazao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju Odbrani prvooptuženog svjedok je objasnio da je njegova porodica otišla u Travnik, a da su on i brat ostali. Na pitanje advokata Bojana Stojanovića zbog čega nije bilo sigurno da uđu u autobus, a porodica je otišla, svjedok je rekao da su stradali muškarci.

Naveo je da je u logoru proveo četiri mjeseca i deset dana.

Odbrani prvooptuženog objasnio je da je po novac išao do kuće s vatrogascima, koji bi uzimali procenat, i potvrdio da u njegovom prisustvu nije niko ubijen i maltretiran u Trnopolju.

Prvooptuženom Slavku Puhaliću svjedok je kazao da ga nije poznavao ranije, i da je u logoru saznao ime i prezime, i zanimanje, te da mu se čini da je on bio zamjenik u logoru i da ga je viđao.

Spisak za mobilizaciju 

Odbrani drugooptuženog svjedok je potvrdio da ranije, u iskazu 2016. godine, nije spominjao plaćanje Slavku Puhaliću i događaj na Korićanskim stijenama.

Svjedoku je predočen spisak za mobilizaciju u Kozarcu, gdje se pod rednim brojem 59. nalazi njegovo ime i prezime i potpis, uz napomenu da je stari vodnik prve klase. Svjedok je potvrdio svoj potpis i rekao da je poslije odbio da bude dio toga.

Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila u “Trnopolju”. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika, a Škrbić i Damjanović stražari.

Šefket Karupović ispričao je da je bio u logoru u Omarskoj, gdje je kao posljedica udaranja ostao gluh i bez jednog uha, te da je svjedočio premlaćivanju drugih ljudi koji se nisu vratili u logor.

Kazao je da je iz Omarske prebačen u Trnopolje, gdje proveo deset dana među 1.000 ljudi.

- Mi smo htjeli da putujemo preko Korićanskih stijena i dalje - rekao je svjedok.

Začuli se rafali 

Ispričao je da je vojska organizovala kamione koji su išli u pravcu Korićanskih stijena, te da su stajali nekoliko puta i da su ljude “skidali s kamiona”. Rekao je da su na Korićanskim stijenama ljudi ležali uz put, s rukama na potiljku.

- Mi smo išli samo da bježimo odatle. Onda su se začuli rafali. Poslije smo saznali da je to sve pobijeno - kazao je svjedok.

Odbrani prvooptuženog svjedok je potvrdio da ga u Trnopolju niko nije ni tukao ni maltretirao.

Advokatu Siniši Dakiću rekao je da je na Korićanskim stijenama bilo vojnih uniformi.

Suđenje se nastavlja 11. marta.