Kina je izgradila skoro 400 pritvornih kampova u regiji Ksinjiang, a izgradnja desetaka još trajat će najmanje dvije godine iako kineske vlasti navode kako se smanjuje njihov sistem „re-edukacije“, ustanovila je australska organizacija na koju se poziva britanski Guardian.
Mreža kampova na kineskom dalekom zapadu, gdje se pritvaraju Ujguri i pripadnici drugih muslimanskih manjina, uključuje i 14 koji se i dalje grade, pokazuju satelitski snimci koje je dobio Australski institut za stratešku politiku (ASPI).
Ukupno je ASPI identificirao 380 pritvornih centara uspostavljenih u ovoj regiji od 2017. godine i među njima raznih oblika, od kampova za re-edukaciju sa najslabijom sigurnosti do utvrđenih zatvora.
Guardian navodi kako je to za 100 više od ranijih istraga i analitičari vjeruju kako su sada potvrdili postojanje većine pritvornih centara u regiji.
- Dokazi iz ove baze podataka pokazuju kako su se, uprkos tvrdnjama kineskih vlasti da se smanjuje broj ljudi u kampovima, nastavile stalne investicije u izgradnju novih pritvorskih jedinica tokom 2019. i 2020. godine“, ističe istraživač ASPI-ja Nathan Ruser.
Ove informacije, zajedno sa koordinatama pojedinih kampova, objavljene su javnosti u bazi podataka kojoj se može pristupiti preko interneta - "Xinjiang Data Project".
Kampovi su indentificirani prema izjavama onih koji preživjeli boravak u njima, zatim preko ostalih projekata za praćenje pritvora, te uz pomoć satelitskih snimaka.
Iz ASPI-ja navode kako su noćni snimci bili naročito korisni jer su tražili prostore koji su osvjetljeni u posljednje vrijeme izvan gradova; često su ove lokacije bile mjesta novih centara, a dnevni snimci su potom davali jasnu sliku izgradnje.
Mnogi od centara su blizu industrijskih zona i postoje mnoge priče i glasine kako se neki zatvorenici koriste u prisilnom radu, navodi Guardian.
Zvanični Peking tvrdi kako se ne krše ljudska prava u Xinjiangu. Kineske vlasti su u početku negirale postojanje pritvornih kampova, da bi ih potom opisivale kao mjesta za poslovnu obuku i programe re-edukacije kako bi se umanjilo siromaštvo i prijetnja od terorizma.
Prošle godine je viši zvaničnik tvrdio kako se većina ljudi iz kampa „vratila u društvo“. Međutim, Kina ne dozvoljava novinarima, aktivistima za ljudska prava niti nezavisnim diplomatama pristup kampovima, a posjetitelji regije se susreću sa jakom prismotrom.
Većina informacija o kampovima i široj državnoj kampanji protiv muslimanskih manjina u regiji dolazi od onih koji su preživjeli kampove i prebjegli van Kine, zatim dokumenata kineskih vlasti koji su „procurili“, te satelitskih snimaka koji su potvrdili loLjudi su bili na meti zbog „prekršaja“ trivijalnih kao što je posjedovanje Kur'ana ili odbijanje svinjskog mesa. Prijavljena zlostavljanja uključuju proizvoljne pritvore, mučenje i nepružanje ljekarske pomoći u kampovima, kao i prinudnu kontrolu trudnoće.
Guardian nastavlja kako su ujgurske porodice primorane primiti u domove kineske zvaničnike da žive sa njima kao „rođaci“, u sklopu složenog sistema prismotre koji također prati ljude na internetu, kao i uz pomoć velike mreže kamera na javnom mjestima.
Najveći kamp koji je dokumentiran zove se Dabancheng i nalazi se blizu regionalne prijestolnice Urumqija. Tokom posljednih građevinskih zahvata pokrio je više prostora i sada se u njemu nalazi skoro 100 građevina.
