Grenland se trenutno tako brzo topi da ga klimatski naučnici teško prate. Predviđanja i sve modele trebalo bi iznova napraviti i napisati kako bi se uzeli u obzir događaji koji se dešavaju puno prije roka, a logistika kretanja mora se promijeniti kad led na kojem se krećete postane voda, piše IFL Science, prenosi 24sata.hr.

Doktor Stefen Olsen (Steffen) iz Danskog meteorološkog instituta sažeo je drugi problem s fotografijom saonica koje se kreću po vodi.

Dijelovi Grenlanda tope se svakog ljeta. Većina se ponovno smrzne zimi, ali posljednjih godina proračun leda prestao se 'predvidljivo' ponašati, piše IFL Science. 2020. godine brzine topljenja slične su onome što se prije nije vidjelo u junu i daleko su iznad normalnog vrhunca. Uzrok je kombinacija dugotrajnog zagrijavanja i sistema visokog pritiska koji je doveo do skoka temperatura.

Niko zapravo ne zna koliko će se to nastaviti i koliko će Grenlanda biti izgubljeno, ali znamo da to nije normalno i da će veliki dio nekadašnjeg leda podići nivo mora širom svijeta.

Olsen je jedan od naučnika koji pokušava shvatiti šta se događa. Svake godine postavi opremu za praćenje na morski led u Inglefield Bredning, na sjeverozapadu Grenlanda, sakupljajući je prije nego što se topljenje pokrene. Prošle godine otapanje je stiglo mnogo prije nego se moglo očekivati, ali led ispod bio je dovoljno čvrst da voda nije mogla iscuriti daleko kroz pukotine.

Ovakvi prizori su sve češći u protekle dvije godine.

Zabrinjavajući podaci

Jedna fotografija mogla bi zavarati, ali grafici daju bolju predstavu o tome šta se događa. Kao što otkriva, topljenje obično doseže vrhunac u julu, ali do druge sedmice juna, brzine topljenja već su premašivale uobičajene godišnje maksimume. Prerano je reći hoće li ovo biti najveće otapanje svih vremena ili će zaostajati za epskim poplavama 2012. godine, ali nijedna druga godina ne izgleda slično.

Na dan kada je Olsen snimio ovu fotografiju, procjenjuje se da je Grenland izgubio 2 milijarde tona leda. To je gotovo dovoljno da cijelu Veliku Britaniju pokrije s ledom debljine 1 cm.

Da ne biste pomislili da je ovo samo lokalizovani problem jednog (vrlo velikog) ostrva, stvari su zapravo puno gore 60 stepeni geografske dužine zapadnije. 

U 19. stoljeću morski led sjeverno od Aljaske bio je toliko gust da su hiljade umrle pokušavajući 'probiti' sjeverozapadni prolaz. Sada veći dio tog puta prekriva manje od 15 posto leda.

Budući da je voda tamnija od leda, sloj poput onog kroz koji prolaze Olsenovi psi sprječava odbijanje 24-satne sunčeve svjetlosti, stvarajući više zagrijavanja i začarani krug. 

Ozbiljno upozorenje

Australski Nacionalni centar za obnovu klime 'Breakthrough' iz Melburna objavio je studiju o klimatskim promjenama, prema kojoj, na osnovi naučnih podataka - ako se ništa ne promijeni, ispada da možemo računati da postoje vrlo velike, realne šanse da se sredinom stoljeća, a to je za samo tridesetak godina, raspadne današnja civilizacija čovječanstva na Zemlji.

Sve zbog klimatskih promjena i procjena da je čovječanstvo, i kompletan život na Zemlji koji strada usljed industrijskog zagađenja korištenjem fosilnih goriva, na putu da totalno strada od zatopljenja od 3°C već danas. To čak nije niti najgori scenarij, najgori je onaj od 4°C već do 2050. godine, no za takvu kataklizmu vjerovatnoća je, koliko se danas zna, ipak bitno manja.

Držimo se scenarija od zagrijavanja od 3°C do 2050. za šta klimatološki modeli navode da bi 2,4°C otpadalo direktno na globalno zagrijavanje usljed ispuštanja u atmosferu CO2 i drugih stakleničkih plinova, dok bi preostalih 0,6°C bilo posljedica dodatnih mehanizama koje bi ovako zagrijana atmosfera prouzročila; ogromni požari, Zemljino smanjeno odbijanje zračenja Sunca zbog sve manje površine pod bjelinom polarnog leda, otapanje permafrosta i curenje metana iz njega...

U takvom svijetu čak 55 posto čovječanstva, od procijenjenih 10 milijardi ljudi koliko se procjenjuje da će nas do tada biti, nalazilo bi se u području naše planete u kojoj bi vrućine bile 20 ili više dana godišnje takve da masovno ubijaju. Poput sadašnjih povremenih ekstrema koji se pojavljuju od 45°C, pa i 50°C i više. Naravno da ljudi tamo tada u pravilu više ne bi živjeli jer bi masovno umirali, a i tih 5,5 milijardi ljudi gledalo bi da pobjegne u manje uništena područja.

Ova studija šokantna je po nizu stvari. Prvo po tome što autori nisu nikakvi 'zeleni' vegani koji sanjaju poginuti na okeanu u gumenjaku Greenpeacea ili na brodu Sea Shepherda u okršaju s japanskim protuzakonitim lovcima na kitove kako se čak i najveće naučnike iz naftnih korporativnih krugova i danas ponekad pokušava diskreditirati. Dejvid Sprat (David Spratt) je, osim što je analitičar Nacionalnog centra, još i biznismen koji je uz pomoć guvernera australske države Viktorije 2008. objavio knjigu 'Climate Code Red'.

Ono u čemu se praktično sve vlade svijeta danas uspijevaju još nekako složiti je to da je svijet osuđen na propast ako se zagrijavanje popne na više od 2°C u odnosu na predindustrijsko doba. Danas smo otprilike na pola puta do toga. No, još od Pariškog klimatskog sporazuma, u mainstream svjetske politike probilo se i sve se više širi većinsko tumačenje svjetskih klimatologa ovoga što mjere i saznaju da se događa, da je granica propasti svijeta zapravo zagrijavanje od samo 1,5°C te topljenje leda i ostale promjene povezane s njim, prenosi 24sata.hr.