Zaborav, potiskivanje, brisanje - tako se režim u Moskvi nosio s ubistvom istraživačke novinarke i aktivistice za ljudska prava Ane Politkovskaje. Ruske vlasti ne bi ništa više željele nego da svijet zaboravi na ovo ubistvo.
U Kremlju se vrijeđaju kada ih pitaju zašto nalogodavci ubistva nikada nisu uhvaćeni i kažnjeni. Ruska država danas predstavlja ono što je Politkovskaja prije smrti opisivala kao „zemlja s najkorumpiranijim pravosuđem na svijetu“.
U junu 2014. dvojica muškaraca osuđena su na doživotnu kaznu zatvora na moskovskom sudu zbog ubistva Politkovskaje. No, kritičari tvrde da su nalogodavci ubistva i dalje nepoznati.
Čak i 2006. godine, kada je Politkovskaja ubijena, još je postojala nada da bi se Rusija mogla razviti u demokratiju. Postojali su počeci civilnog društva puni nade.
Danas je bolno vidjeti da se Rusija pretvorila u rigidnu autokratiju.
Medijske stupce svjetskih medija često pune naslovi kako se truju i ubijaju oni Rusi koji se bore za slobodu, ljudska prava i dostojanstven život. Posljednji upečatljiv primjer je pokušaj ubistva trovanjem, a potom drakonska zatvorska kazna izrečena kritičaru i protivniku Vladimira Putina Alekseju Navaljnom. U zatvoru je i borac za ljudska prava Ojub Titijev, dobitnik prestižne nagrade „Vaclav Havel“, koja se dodjeljuje za izvanredne rezultate u borbi za ljudska prava.
Manje sreće imao je Boris Nemcov, ruski opozicionar, koji je 2015. u centru Moskve ubijen hicima iz pištolja, u pitanju je bilo sedam ili osam metaka. Četiri metka pogodila su Borisa Nemcova u glavu, srce, jetru i želudac, ubivši ga gotovo istog trenutka. Umro je nekoliko sati nakon što je pozvao javnost da podrži marš protiv ruskog rata u Ukrajini.
Na lokalnom nivou postoje stotine drugih disidenata koji su se suočili s represijom, iako njihovi slučajevi imaju manje pažnje svjetskih medija.
Svako ko se usudi napisati istinu o režimu u Rusiji, riskira bijes ruskog režima. Nevjerovatno, ali to je na svojoj koži osjetio i „Dnevni avaz“, najutjecajniji i najtiražniji list u državi, ali ipak medij u jednoj maloj Bosni i Hercegovini. Nezadovoljni i bijesni zbog našeg izvještavanja o mogućoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, iz Ambasade Ruske Federacije našoj redakciji su upućene prijeteće riječi, kojima, između ostalog, poručuju:„ I ako ćemo biti prisiljeni da odgovorimo udarcem na provokacije cinika, licemjera i manipulatora, to će biti udarac iz dubine ruske duše.“
Da li ruska ruka može dosegnuti i do BiH? Naime, novinari u BiH imaju jednu veliku privilegiju koju njihove kolege u Rusiji nemaju. Mi, uprkos svim pritiscima i prijetnjama s kojima se suočavamo svakodnevno, imamo medijsku slobodu da pišemo i izvještavamo o čemu hoćemo, a da zbog toga ne trebamo strahovati za svoje živote i sigurnost. Prema Indeksu medijskih sloboda „Reportera bez granica“, BiH je rangirana na 58. mjesto u svijetu, Rusija na 150.
Zato većina novinara u Rusiji izbjegava ili zataškava pitanja poput neobuzdane korupcije, pada životnog standarda, namještenih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, korupcije, destabiliziranja drugih država ili bijega stotina hiljada često dobro obrazovanih ljudi iz Rusije. Sve su to pitanja o kojima mi u BiH, uprkos svemu, možemo slobodno pisati.
Kolegica Ana Politkovskaja se nije bojala. Bila je drugačija. Pisala je o zločinima u Čečenskom ratu i korupciji među vojskom i tajnim službama. Kao rezultat toga, ruski mediji pod državnom kontrolom označili su je kao izdajicu svoje zemlje i subverzivnu silu koja radi za strane države (zvuči li vam poznato).
Ipak, Politkovskaja je bila najveći mogući ruski patriota - neko ko je bio spreman žrtvovati se za opće dobro. Drugim riječima, suprotnost kremaljskim propagandistima koji se obogaćuju na račun naroda. Ana Politkovskaja je prije ubistva dobila nekoliko prijetnji smrću, ali nije dopustila da je to zastraši. Mogla je voditi lagodan život na Zapadu. Ona je ipak nastavila boriti se za bolju Rusiju i to je platila svojom glavom.
Neka nam njen primjer bude svjetionik, ali i opomena.
Novinari u BiH, s ovim medijem na čelu, nastavit će se boriti za bolju, pravedniju, demokratsku i slobodnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj niti jedan građanin neće morati strahovati zbog svog stava ili mišljenja. Nismo se zbog toga bojali domaćih silnika, paraobavještajnih struktura i njihovih „pudlica“, nećemo se prepasti ni ekspozitura kremljaskog režima.
Iako smo svjesni da, za razliku od Bosne i Hercegovine u kojoj nijedan novinar nikada nije platio životom, iako su mnogi napadani, naše kolege u Rusiji rade u uvjetima u kojima je od 1992. do danas ubijeno 58 novinara.