Sankt Peterburg bio je jedan od najbogatijih morskih luka u Rusiji, ali je početkom 1990-ih gladovao. Grad, nekada poznat kao Lenjingrad, borio se za opstanak nakon kraha Sovjetskog Saveza. 

Police sa namirnicama bile su prazne, pa je tadašnji zamjenik gradonačelnika smislio plan. Sankt Peterburg bi licencirao izvoz nekih prirodnih resursa iz regiona i koristio novac da prehrani svoje ljude.

Drvo, ruda i nafta odlazili su morem, ali veliki dio novca za hranu nikada nije stigao. Umjesto toga, kako su istražitelji kasnije otkrili, otišli su biznismenu za izvoz koji je navodno bio omiljen zamjeniku gradonačelnika - bivšem KGB agentu Vladimiru Putinu.

Plan je izdavao nekonkurentne ugovore

Putin je tek nedavno tamo dospio u vladinu hijerarhiju, i dok su njegove zvanične odgovornosti uključivale spoljnu trgovinu i ulaganje, gradski zvaničnici su sumnjali da je on zaista tu da pazi na grad za interese špijunske agencije.

Nestašica hrane nije bila samo zbog postsovjetskih ekonomskih previranja, kako piše USA Today.

- Putin je obustavio isporuke i preusmjerio ih kako bi roba na policama državnih prodavnica bila na minimumu - rekla je Karen Grinvej, bivša agentica FBI koja je u to vrijeme predavala u gradu i provela veliki dio svoje karijere istražujući ruski organizovani kriminal.

Uz pritisak da se snabdijeva hrana, pretpostavljeni u Moskvi su rado odobravali ideju o ugovoru o dozvoli za izvoz. Plan je izdavao nekonkurentne ugovore kompanijama koje je uglavnom izabrao Putin. Drugi gradski zvaničnik je kasnije zaključio da je čak 122 miliona dolara koji su mogli da odu na hranu, umjesto toga otišli u uski krug koji okružuje Putina, a vjerovatno i njemu samom.

- A šta je on uradio sa dijelom novca? Poslao ga je u Španiju, gdje je kupio svoju prvu vilu - rekla je Grinvej za USA Today.

Za tri decenije od njegovog prvog preseljenja u Sankt Peterburg, Putin je stekao bogatstvo za koje neki vjeruju da je toliko veliko da ga čini jednim od najbogatijih ljudi na svijetu.

Njegovo bogatstvo je sada na nišanu Zapada. Ruska takozvana specijalna operacija, kako je Rusi nazivaju, odnosno rat u Ukrajini dovelo je do uvođenja ekonomskih sankcija Putinu, njegovoj djeci i bliskim saradnicima i prijateljima.

Međutim, sistem koji je izgradio Putinovo bogatstvo također je uticalo na napore SAD i EU da ga kazne. Svaka nova runda sankcija dovela je do novih pitanja o tome da li ovi napori mogu da pogode čovjeka koji, prema pisanju medija, tretira bogatstvo cijele nacije kao svoje.

Finansijska imperija

To bogatstvo nije izgrađeno samo jednostavnom korupcijom ili krađom, prema izjavama niza vladinih zvaničnika, intervjuima sa stručnjacima američkih obaveštajnih službi i zakona i uvidom USA Today u hiljade stranica izveštaja i dokumenata. Umjesto toga, Putin je metodično gradio finansijsku imperiju.

Istražitelji su rekli da je on "pljačkao i kooptirao javne resurse u Sankt Peterburgu, kao funkcioner Kremlja, a potom i na nacionalnom nivou kada je preuzeo predsjedničku funkciju".

Tu je, navode, došao do prekretnice. Dok je Putin bio daleko od prvog koji je kapitalizovao bogatstvo bivše komunističke zemlje, on je okrenuo ploču protiv ruskih oligarha, koristeći moć svoje kancelarije da stavi sebe u kontrolu nad njihovom budućnošću - i njihovim bogatstvom, piše portal.

Svoje najbliže saveznike iz Sankt Peterburga postavio je kao novu klasu oligarha čija su poslovna bogatstva postala Putinova. Danas, dok Putin ističe platu od 123.000 dolara, njegovo stvarno bogatstvo je teško zamisliti koliko i kvantifikovati. Milijarde dolara su navodno prošle kroz bankovne račune ljudi koji su mu bliski, sa malo načina da se procjeni koliko tog novca zaista pripada predsjedniku. A posljednji korak sticanja bogatstva prevazilazi bankovni račun bilo koje osobe. Sa javnim resursima i čitavim industrijama koje su efektivno pod Putinovom kontrolom, kažu veterani obaveštajnih službi, njegovo lično bogatstvo postalo je nerazlučivo od bogatstva Rusije.

- Očigledno je da je bio u poziciji u kojoj može da sakupi koliko god želi - rekao je Stiven Hol, nekadašnji šef moskovske stanice koji se povukao iz CIA 2015. nakon 30 godina vođenja i upravljanja obavještajnim operacijama u Centralnoj Evroazije i Latinske Amerike.

Mreža holdinga povezanih sa Putinom širom svijeta čini da one drugih svjetskih tiranina i tajkuna izgledaju malo u poređenju sa njima, kaže Dejvid Ašer, koji je pomogao u vođenju mnogih kampanja ekonomskog i finansijskog pritiska vlade SAD protiv prkosnih država, terorističkih organizacija, narko kartela i mreže za širenje oružja u posljednjih 25 godina. Među njima su i one koje ciljaju na Iran, Sjevernu Koreju, Islamsku državu i Al Kaidu.

- Svoje finansijske poslove vodio je na način koji je u potpunosti konzistentan sa najvećim šefovima organiziranog kriminala na zemlji - rekao je Ašer.

Prema njegovim riječima, Putinove mreže su veoma sofisticirane i postavljene su na način na koji je svijetu veoma teško da ih poremeti.

- Toliko su ogromne po obimu i veličini da je gotovo zapanjujuće kada ih pogledate - dodao je on.

Putinova palata

Možda je među njima najpoznatija "Putinova palata", vila na Crnom moru koja je, prema riječima političkih protivnika, sagrađena pod direktnim nadzorom predsjednika i možda vrijedi više od milijardu dolara.

Druga bogatstva, prema riječima istražitelja i ruskih političkih protivnika, uključuju možda 20 palata i vila širom Rusije i Evrope, 42 aviona i raznih jahti, uključujući i misterioznu Šeherezadu. Ne zna se ko je vlasnik luksuznog broda, a spekuliše se da je to upravo ruski predsjednik. Eksperti također vjeruju da se Putin pobrinuo da sakupi zalihe lične imovine u inostranstvu u slučaju da njegova politička podrška prestane. ProcJene se uveliko razlikuju, dIJelom zato što se mogu nalaziti u imenima rođaka, saradnika i slojeva anonimnih lažnih kompanija.

Ašer, Grinvej i drugi bivši američki zvaničnici kažu da cijela Putinova strateška izgradnja bogatstva i zaštita zavisi od ključne grupe oko njega. Porijeklo te grupe je isprepleteno sa korijenima Putinove političke karijere i mjestom gdje je njegovo carstvo počelo.

Javna bogatstva

Nakon pada Berlinskog zida u novembru 1989, Vladimir Putin se vratio u svoj rodni grad. Više od 100.000 KGB agenata je raspušteno nakon pada SSSR. Putin je međutim ostao u špijunskoj agenciji nakon što je napustio svoju petogodišnju službu u Drezdenu istočnoj Nemačkoj. Tamo je, upravljajući agentima iz Zapadne Njemačke, naišao na materijalna bogatstva koja većina Rusa nikada nije vidjela.

Početkom 1990-ih Sankt Peterburg je smatran "državom u državi", gdje je KGB bio na vlasti i, prema riječima istražitelja, blisko radio sa mafijama na crnom tržištu. Muškarci iz grada, kao što su Grenadij Timčenko, Jurij Kovalčuk i Vladimir Smirnov će kasnije postati neki od najbližih prijatelja i saradnika Putina.

Prvo je nadgledao vanjske odnose na Lenjingradskom univerzitetu, a ubrzo je postao glavni pomoćnik gradonačelnika Sankt Peterburga, Anatolija Sobčaka, kome je bio potreban neko ko će se povezati sa federalnim službama bezbjednosti.

Kao zamjenik gradonačelnika, Putin je imao širok portfelj, uključujući novu poziciju promovisanja vanjskih odnosa i trgovine sa Zapadom u postkomunističkoj eri. Ali njegova bliska povezanost sa bivšim špijunskim kolegama i poznatim ličnostima iz organiziranog kriminala izazvala je zabrinutost među nekim gradskim zvaničnicima.

- Svi su znali da je Putin bio tamo kao KGB i da je pazio na Sobčaka - rekao je kasnije član Gradskog veća Sankt Peterburga Nikolaj Andruščenko u istraživačkom dokumentarcu „Ko je gospodin Putin?"

Morska luka

U to vrijeme Sankt Peterburg je bio morska luka u procvatu na čelu Finskog zaliva i unosnog naftnog terminala sa kojih se najbogatiji resurs zemlje otpremao u Evropu i šire. Kroz luku i međunarodni aerodrom Pulkovo tekla su i druga prirodna bogatstva za prodaju na Zapadu.

Nakon što je Putin ponudio da skupi novac za ljude izdavanjem izvoznih dozvola za prodaju kvote tih sirovina, političko rukovodstvo u Moskvi je dalo dozvolu. Međutim, kako je malo ili nimalo hrane stiglo, gradska zvaničnica Marina Sejl je rješila da istraži.

- Saznala sam da smo dodjelili kvote za drvo, naftu, metale, retke metale i aluminijum. Dozvole je izdao komitet za vanjske ekonomske odnose Sankt Peterburga - odnosno Putin. Onda je roba otišla u inostranstvo, ali namirnice nikada nisu stigle - rekla je ona.

Sejl je zaključila da je nestalo čak 122 miliona dolara koje je nadgledao Putin. Dalja istraga je pokazala da je čak 900 miliona dolara iz drugih ugovora o kvotama koje su orkestrirali Putin i saradnici također nestalo - i da je on zaradio provizije vrijedne milione dolara i na njima, prema brojnim izvorima.

Istrage nisu pokazale nikakve dokaze da je Putin imao ličnu korist. Međutim, naširoko se sumnjalo da je primao mito i od kompanija koje su zaradile bogatstvo dobijajući od njega ugovore za prodaju ruskih resursa u inostranstvu, rekli su Sejl i drugi.

Okretanje ka oligarsima

Putin je kasnije negirao bilo kakvu nepravdu, sugerišući u jednom snimljenom intervjuu da ugovori o izvoznim kvotama nikada nisu izdati. Ali Sejl je imala dokumentaciju o svemu, uključujući i ugovore sa Putinovim potpisima na njima.

U oktobru 2003. godine, ruski agenti su se ukrcali na privatni avion u Sibiru. Bili su tamo da bi pokupili njenog putnika, muškarca koji je, u to vrijeme, bio najbogatiji čovjek u Rusiji.

Bio je to Mihail Hodorkovski, nekadašnji sovjetski lojalista koji se obogatio na čelu naftne kompanije Jukos, ali je također postao reformator. Usudio se da se javno suprotstavi Putinu, kritikujući, kako je rekao, rasprostranjenu korupciju u vladi, na sastanku početkom 2003. Hodorkovski je također počeo da otvara knjige naftnog giganta firmama van Rusije kao dio razgovora o mogućoj prodaji. To je razbjesnilo Putina, koji se plašio gubitka kontrole nad kompanijom i pristupa njenom ogromnom profitu - i mogućeg razotkrivanja koruptivnih poslova sa njegovom vladom - navodi Hil.

Dakle, kada je Hodorkovski izvučen iz svog aviona, otišao je pravo u zatvor i, na kraju, na sud zbog optužbi za poresku prevaru. Putin je zatim zamrznuo akcije Jukosa i preduzeo druge korake koji su Hodorkovskog efektivno lišili sopstvene kompanije.