Prošlo je 18 mjeseci od početka ruske agresije na Ukrajinu. Dijelovi Ukrajine postali su ruševine. Troškovi rekonstrukcije procjenjuju se na stotine milijardi dolara. Oko 11 miliona Ukrajinaca su ili izbjeglice ili "interno raseljene osobe" – oko četvrtina stanovništva zemlje. Više od 26.000 civila je ubijeno ili ranjeno – neke procjene govore da ih je puno više – a vojni gubici mogli bi biti četiri puta veći. Posljednje američke procjene govore da je poginulo više od 500.000 ljudi. Svako ko je posjetio ratnu Ukrajinu, potvrdit će da su na sceni ogromna razaranja na rubu neshvatljivog.
Nuklearni rat
Posebni strah je to što bi se rat mogao pretvoriti u sukob između Rusije i NATO-a koji bi spiralno prerastao u nuklearni rat. Blokada ukrajinskog izvoza žitarica mogla bi uzrokovati skok cijena hrane, pogoršavajući glad u najsiromašnijim zemljama svijeta.
Iako je hitnost nastojanja da se okonča rat neosporna, za sada su prepreke uspjehu nepremostive. Započinjanje ratova može biti lako, okončati ih je vraški teško, bez obzira na razmjere pokolja i veće rizike.
Ponekad se mogu okončati diplomatijom, nakon što je barem jedna od suprotstavljenih strana zaključila da je pobjeda nemoguća, da će borba proizvesti samo više smrti i razaranja i da je došlo vrijeme za dogovor, čak i onaj koji uključuje bolne ustupke.
Ali ni Ukrajina ni Rusija nisu napustile nade u pobjedu, obje i dalje vjeruju da mogu prevladati. Autsajderi mogu tvrditi da njihov optimizam nema temelja, međutim, ono što je važno jesu uvjerenja zaraćenih strana. Niti jedan trag ne ukazuje na to da čelnici u Kijevu i Moskvi počinju shvatati da će se pobjeda pokazati nedostižnom, bez obzira na uloženi trud.
Herojska borba
Do mirovnih nagodbi također može doći kada jedna vojska porazi svog protivnika ili se sprema to učiniti. Međutim, stvari u Ukrajini ne stoje tako. Rusija sada zauzima dijelove ukrajinskih pokrajina Donjeck, Herson i Zaporožje te gotovo cijeli Lugansk. Do novembra Ukrajina je povratila područja na svom sjeveru, dio pokrajine Herson i cijelu pokrajinu Harkov. Od tada se, međutim, bojišta nisu bitno pomaknula. Nijedna strana nema dovoljno sredstava da zada nokautirajući udarac, bilo zauzimanjem velikih komada zemlje ili onesposobljavanjem vojnog stroja druge strane. Čak i ako ukrajinska protuofanziva, prkoseći prevladavajućim procjenama, proizvede veliki pomak, to neće biti dovoljno za postizanje cilja koji je Kijev zacrtao: povrat svih teritorija koje je Rusija okupirala od 2014. godine.
Svi ratovi kad-tad prestanu, pa će tako i ovaj u Ukrajini. Ipak, da bi vješti posrednik posredovao u političkom dogovoru, čak i primirju, okolnosti na bojnom polju i političke kalkulacije u Kijevu i Moskvi morat će se iz temelja promijeniti. Nažalost, daleko smo od te tačke.
Primirje nemoguće
Priznajući da je sveobuhvatno rješenje trenutno nemoguće, neki su predložili primirje. Ova ideja nije privlačna za Ukrajince. Kako oni to vide, prekid vatre će ili zamrznuti sukob, ostavljajući velike dijelove njihove zemlje u rukama Rusije, možda trajno, ili će Putinu dati prostora da oživi svoju vojsku i ponovo napadne.
Neki kritičari tvrde da se Zapad cinično "bori do posljednjeg Ukrajinca" kako bi oslabio Rusiju. Bez obzira na motive onih koji im pomažu, Ukrajinci sigurno nisu prisiljeni boriti se. Niti su varalice. Spremno se bore i ne pokazuju sklonost prestati.