Na današnji dan 2012. godine, u Sinsinatiju, SAD, preminuo je Nil Olden Armstrong (Neil Alden), prvi čovjek koji je kročio na Mjesec.
Prije nego što je postao astronaut, Armstrong je bio oficir u Američkoj ratnoj mornarici i služio je u Korejskom ratu (1950-1953), a nakon rata je studirao i diplomirao na Univerzitetu Perdju te služio kao test-pilot pri Nacionalnom savjetodavnom komitetu za aeronautiku u postavi za letove visoke brzine. Magistrirao je aerokosmičku tehniku na Univerzitetu Južne Kalifornije.
Dva i po sata na Mjesecu
Svoj prvi svemirski let Armstrong je napravio kao komandni pilot letjelice Gemini, 8. marta 1966., čime je postao prvi civilni astronaut agencije NASA koji je letio u svemiru. Armstrongov drugi i posljednji svemirski let bio je kao zapovjednik letjelice Apollo 11, u prvoj misiji slijetanja na Mesec s ljudskom posadom, u julu 1969. godine. On i pilot lunarnog modula Baz Oldrin (Buzz Aldrin) spustili su se na površinu Mjeseca i proveli dva i po sata izvan letjelice, dok je Majkl Kolins (Michael Collins) ostao u orbiti oko Mjeseca u komandno-servisnom modulu Apolla.
Za taj podvig, zajedno s Kolinsom i Oldrinom, Armstrong je nagrađen Predsjedničkom medaljom slobode, koju im je dodijelio tadašnji predsjednik SAD Ričard Nikson (Richard Nixon). Još jedan američki predsjednik Džimi Karter (Jimmy Carter) uručio je Armstrongu Kongresnu svemirsku medalju časti, 1978., a 2009. godine Armstrong i njegovi bivši članovi posade primili su zlatnu medalju Kongresa SAD.
Nakon NASA-e
Godine 1971., Armstrong je napustio NASA-u i postao univerzitetski profesor, predavajući osam godina na Katedri za aerokosmičku tehniku Univerziteta u Sinsinatiju. Poslije profesorske karijere otisnuo se u svijet biznisa.
Učestvovao je, 1285. godine, u ekspediciji najvećih istraživača na Sjeverni pol. Dobitnik je nekoliko počasnih doktorata, počasni član nekoliko kuća slavnih, te nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja.
Armstrong je preminuo u rodnom Sinsinatiju u svojoj 83. godini života, usljed komplikacija operacije bajpasa koronarne arterije.
Rođen Emil Teodor Kočer, švicarski ljekar i nobelovac
Godine 1841., na današnji dan, u Bernu je rođen Emil Teodor Kočer (Theodor Kocher), švicarski ljekar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1909. godine za "svoj rad u fiziologiji, patologiji i hirurgiji štitne žlijezde".
Kočer je studirao medicinu u Cirihu, Berlinu, London i Beču, a doktorirao u Bernu 1865. godine. Od 1872. bio je redovni profesor hirurgije i direktor Univerzitetske hirurške klinike u Bernu. Osim toga, objavio je brojne radove o temama kao što su homeostaza, antisepsa, hirurške infekcije, strijelne rane, akutni osteomijelitis, teorija uklještene kile i abdominalna hirurgija.
Njegova inovativna ideja o štitnoj žlijezdi u početku je bila kontroverzna, ali mu je uspješno liječenje guše sa stalnim smanjenjem smrtnosti ubrzo donijelo priznanje – Nobelovu nagradu. Novac od Nobelove nagrade pomogao mu je u osnivanju Instituta Kocher u Bernu.
Razni instrumenti i hirurške tehnike dobile su naziv prema njemu poput Kocher-Debre-Semelaigne sindroma.
123. godišnjica smrti čuvenog filozofa Ničea
Fridrih Vilhelm Niče (Friedrich Wilhelm Nietzsche), čuveni njemački filozof, pjesnik i klasični filolog, kulturni kritičar, kompozior i psiholog, preminuo je na današnji dan 1900. godine.
Ničeove ideje su uveliko utjecale na mislioce 20. i 21. vijeka u filozofiji. Njegov opus obuhvata filozofsku polemiku, poeziju, kulturnu kritiku i fikciju, dok pokazuje naklonost prema aforizmu i ironiji.
Tvrdio je da čovjek pripada zemlji i da treba biti vjeran zemlji. Njegovo učenje se sastojalo i u tome da svijetom ne vlada zakon (logos) nego haos, i da je život borba. Smatrao je da ono što čovjek hoće jeste višak moći, pa je, prema njegovim tvrdnjama, osnova svega volja za moći i tu volju ima svaki čovjek, rekavši:" U volji sluge našao sam volju da bude gospodar".
Najmlađi univerzitetski profesor
Karijeru je počeo kao klasični filolog prije nego što se okrenuo filozofiji, a bio je najmlađa osoba koja je držala Katedru za klasičnu filologiju na Univerzitetu u Bazelu 1869., u dobi od 24 godine.
Nakon 10 godina morao je napustiti profesorski posao zbog zdravstvenih problema koji su ga mučili većinu života, a 1889., u dobi od 45 godina, doživio je kolaps, potom i potpuni gubitak mentalnih sposobnosti, s paralizom i vaskularnom demencijom. O njemu su se brinule, najprije majka, do njene smrti 1897. godine, a zatim sestra Elizabet Forster-Niče (Elisabeth).
Istaknuti elementi Ničeove filozofije uključuju njegovu radikalnu kritiku istine u korist perspektivizma; genealošku kritiku religije i hrišćanskog morala i srodnu teoriju morala gospodar-rob; estetska afirmacija života kao odgovor i na "smrt Boga" i na duboku krizu nihilizma; pojam apolonskih i dionizijskih sila; i karakterizacija ljudskog subjekta kao izraza suprotstavljenih volja, kolektivno shvaćenih kao volja za moć. U svom kasnijem radu Niče je postao zaokupljen kreativnim moćima pojedinca da prevaziđe kulturne i moralne običaje u potrazi za novim vrijednostima i estetskim zdravljem.
“Natčovjek”
Prema Ničeovim tvrdnjama, moral jakih se razlikuje od morala slabih i zato sve vrijednosti treba preispitivati, čime je uspostavio ideal novog čovjeka – "natčovjeka". Natčovjek je budućnost, on ima snažno izraženu volju za moći; razlikuje se od običnih ljudi jer ima hrabrost, odgovornost i ne boji se opasnosti – on je smisao Zemlje.
Niče je tvrdio da svijet nije završen, da se sve ruši i ponovo gradi i govorio da je takav krug bitka. Natčovjek se ne boji tog vraćanja i prihvata život i ponavljanje. Smatrao je da evolucija čovjeka nije završena i da je sljedeća faza natčovjek - ne jedan narod, niti nacija, nego čovječanstvo.
