Na ceremoniji 5. decembra kojom se obilježava deset godina od smrti Nelsona Mandele, čovjeka kojeg svijet smatra simbolom pomirenja i mira. Predstavništvo Hamasa predvođeno Basimom Naimom, visokim funkcioneru, pridružilo se Mandelinom unuku, Mandli, u maršu ulicama glavnog grada Pretorije. Na svom odredištu - kipu Madibe (kako je Mandela časno nazvan) koji ponosno stoji ispred predsjedničkog ureda - položili su vijenac s Lindive (Lindiwe) Zulu, ministricom socijalnog razvoja.
Južna Afrika samo je jedna od nekolicine zemalja koje imaju diplomatske odnose s Hamasom, grupom koja se naširoko smatra terorističkom. Ova oznaka ima malu težinu za vladajući Afrički nacionalni kongres (ANC), koji je i sam često nazivan terorističkom organizacijom prije nego što je orkestrirao uglavnom miran prijelaz Južne Afrike na demokratiju. U nevolji Palestine, ANCI vidi odjeke svoje duge borbe za slobodu.
Drugi simboli solidarnosti s Palestinom vidljivi su diljem Južne Afrike. Oglasni panoi na autocesti poručuju "Genocid JE STVARAN". Ulični umjetnici oslikavali su murale u gradovima, uključujući palestinsku zastavu koja prekriva cijeli stambeni blok u historijskom kvartu Bo-Kaap u Kejp Taunu. Čak su i beskućnici koji prose na raskrižjima u Johannesburgu ukrasili svoje plakate naljepnicama #FreeGaza.
Naslijeđe aparthejda
Istaknutost palestinskog cilja u Južnoj Africi ima duboke korijene. ANC je razvio antipatiju prema Izraelu tokom godina apartheida, ili vladavine bijelaca, kada je jevrejska država opskrbljivala oružjem i tehnologijom Južnu Afriku, koja je bila stavljena pod embargo UN-a na oružje. Nelson Mandela je u Jaseru (Yasser) Arafatu, pokojnom vođi Palestinaca, vidio kolegu "suborca" koji je također pokušavao izboriti slobodu za svoj narod.
- Južna Afrika i Palestina dijele zajedničku historiju borbe - primijetio je aneks u svom najnovijem političkom dokumentu, referirajući se na veze s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom koje sežu desetljećima unazad. U dokumentu, objavljenom krajem 2022., Izrael se opisuje kao "država aparthejda" i poziva Južna Afrika da smanji svoju diplomatsku prisutnost u Izraelu. Izrael se snažno protivi analogiji s apartheidom, koja je u svakom slučaju manjkava: Arapi-Izraelci suočeni su s diskriminacijom, ali imaju puna demokratska prava. Uprkos, uskraćivanje državnosti Palestincima u zemlji koju je Izrael okupirao 1967. ima odjeka.
Neposredno nakon napada Hamasa 7. oktobra, čak i prije početka izraelske invazije, ministar vanjskih poslova Južnoafričke Republike Naledi Pandor razgovarao je s Ismailom Hanijehom (Haniyehom), vođom Hamasa, navodno dopremanju pomoći u Gazu. Hamas je tvrdio da je Pandor izrazila solidarnost sa grupom, iako je ona to kasnije demantirala. Nakon poziva uslijedila je posjeta Teheranu, gdje je o tom pitanju razgovarala s Ebrahimom Raisijem, iranskim predsjednikom.
Pogoršani odnosi
U isto vrijeme odnosi između Južne Afrike i Izraela naglo su se pogoršali. Početkom novembra Južnoafrička Republika opozvala je sve svoje diplomate iz Tel Aviva. Kasnije tog mjeseca parlament je izglasao prekid svih diplomatskih veza i zatvaranje izraelske ambasade u Pretoriji (rezolucija tek treba biti provedena, iako je Izrael sada opozvao svog ambasdora). Krajem decembra Južnoafrička Republika podnijela je tužbu protiv Izraela Međunarodnom krivičnom tribunalu.
Sve je to u skladu s političkim stajalištima ANC-a, ali možda postoji nešto više od toga. Za opkoljenu vladu gospodina Ramaphose, rat nije mogao doći u bolje vrijeme. Prije Hamasovog napada, predsjednikov rejting bio je na dosad najnižem nivou od 40,7%, prema istraživanju Fondacije za društvena istraživanja među registriranim glasačima. Glasači su se zasitili jer je ekonomija u zastoju, nestanci struje se nastavljaju i nije bilo vidljivih akcija protiv korupcije. Na općim izborima kasnije ove godine, očekuje se da će ANC pasti ispod 50% glasova po prvi put na nacionalnim izborima.
Položaj Južnoafričke Republike u inostranstvu bio je jednako loš zbog njenog nejasnog odgovora na rusku invaziju na Ukrajinu. Dok su južnoafrički diplomati insistirali na tome da pokušava izbjeći novi hladni rat, zapadne zemlje ostale su zaprepaštene neuspjehom Južne Afrike da osudi invaziju, te su sumnjičavo gledale na njezine naknadne ponude da posreduje u sukobu. Čini se da Rusija nije nimalo sretnija sa stajalištem Južne Afrike: bombardirala je Kijev baš kad su Ramaphosa i brojni drugi afrički čelnici stigli na dobro propraćene (iako besplodne) pregovore s Volodimirom Zelenskim, ukrajinskim predsjednikom.
- Južna Afrika pokušava povratiti dio moralnog položaja kao glas globalnog juga, koji je izgubila svojim pozicioniranjem zbog rusko-ukrajinske krize. je slučaj Južne Afrike pred Međunarodnim tribunalom iznervirao zapadne saveznike Izraela, zemlji je priskrbio pohvale novonastalih "srednjih" sila. Slučaju su se, između ostalih, pridružile Indonezija, Malezija, Turska i Organizacija za islamsku suradnju.
