Nastavnica u Osnovnoj školi „Đurđevik“ u Živinicama prije dva dana fizički je nasrnula na direktoricu svoje škole. Ko je tom prilikom koga napao i zašto, to je već posao istražnih organa, ali da se incident dogodio i da su u njemu učestvovali oni koji bi svojim ponašanjem trebali služiti za primjer djeci koju uče, to je, za sada, jedina istina.
Prije nepuni mjesec, profesor u Gimnaziji „Ismet Mujezinović“ u Tuzli čekićem je isprebijao direktoricu i pedagogicu svoje škole. Obje su, kako je poznato, završile na Klinici za neurohirurgiju u Tuzli i još se oporavljaju, ne samo od povreda nego i od stresa koji su tom prilikom doživjele.
I slučaj iz Tuzle i ovaj iz Živinica alarm su Vladi TK, nadležnom ministarstvu, Pedagoškom zavodu, ali i institucijama za provedbu zakona, da se konačno suoče s pitanjem ko to sve radi u našem obrazovnom sistemu.
Mora se znati kako su pojedinci došli do ljekarskih uvjerenja o sposobnosti za rad u obrazovanju, što, naprimjer, Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u TK izričito traži. Ko je i za koji novac potpisivao „mentalnu sposobnost“ onima koji, dok drže čas, telefonom upućuju najgore vulgarnosti svom sagovorniku, pred učenicima ogovaraju vlastite kolege, psuju…
I one koji provode zakon i građane moralo bi interesirati kako su pojedini direktori škola prilikom prijema nastavnog kadra na posao, nogom šutali one s najboljim rezultatima na konkursu, a zapošljavali sinove i braću partijskih mecena, sa sumnjivim diplomama i još sumnjivijim mentalnim stanjem.
U obrazovanju u Tuzlanskom kantonu radili su i još rade mnogi časni i sposobni profesori i nastavnici koji, bez obzira na uvjete u kojima rade, čuvaju dostojanstvo i čast profesije kojom se bave.
Upravo zbog obraza takvih, ali i budućnosti naše djece, nadležne institucije, ne samo u TK nego u cijeloj državi, pod hitno moraju naći modus kako iz škola udaljiti prosvjetni škart navučen voljom stranačkih moćnika, od kojih se za mnoge ne zna jesu li za zatvor, ludnicu ili za zbornicu.
