Dođe jednom sa istoka, bogat šeik crna oka...
I ne ostade samo na pjesmi otprije 35 godina. Istina, nije došao šeik Breni u Jugoslaviju, nego u Bosnu i Hercegovinu, u Derventu. Izazvao je, kažu, neviđenu pažnju tokom četverodnevne posjete ovom bosanskom gradiću.Došao šeik da kupi hotel, navodno. Nažalost, nakon što ode, ni habera od vlasnika da je hotel prodat. Niti bilo kakve potvrde da je šeik uložio nešto od svojih silnih miliona.
Nije mu ni zamjeriti. Lijepo je iz Ujedinjenih Arapskih Emirata gledati taj dženet na zemlji, čarobnu zemlju Bosnu, zelenu, sa hiljadu rijeka i jezera... Nažalost, lijepo, ali samo na fotografijama.
Kad je došao, vidio je šeik da je Bosancima i Hercegovcima više kao u džehenemu. Dušmani, agresori započeli, a loši domaći političari dovršavaju razvaljivanje zemlje.
Kad se nagledao šuma i poljana, jezera i rijeka, ispričali su šeiku da BiH nema vlasti već godinu, da se svađamo oko NATO-a, Izbornog zakona, oko ministara, načelnika, jezika, historije, identiteta...
Ispričali mu da smo po kurupciji, kriminalu, nepotizmu među prvima u Evropi. Da su nam najmanje plaće, da nas je najviše nezaposlenih, da mladi masovno bježe preko granice...
Sažali se šeik na sirotinju. Podijeli zlatne satove, telefone i druge dragocjenosti. Obeća da će se vratiti i pozvati druge šeike da ulažu u BiH, zaradi koji sevap i ode.
Pobježe ispraćen stihovima „Hej, Šeki, Šeki, tako ti Allaha, dovešću te, Šeki, do prosjačkog štapa...“, koje su mu pjevali domaći funkcioneri, s već ukalkuliranim talom od šeikovih ulaganja. Ode mudri šeik iz čarobne Bosne pjevušeći im odgovor: „Kunem se u svoga brata, nemam tol'ko crnog zlata, velike su želje vaše i za ludo srce moje...“.
