Nema puno Vojina Mijatovića u Banjoj Luci. Nažalost. Njegov glas razuma, glas političke dosljednosti i bezrezervne osude ratnih zločina, glas koji poziva na dijalog, pomirenje i ljudsko saosjećanje prema stradanju sva tri naroda u BiH, redovito biva prigušen orkestriranim srbovanjem i nacionalističkom patetikom i vlasti i opozicije u RS.

Ta ogromna razlika vidjela se i po reakcijama na pismo visokog predstavnika Valentina Incka (Inzko) Narodnoj skupštini RS, u kojem traži da Skupština u roku od tri mjeseca poništi odlikovanja presuđenim ratnim zločincima Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić.

Odgovor je očekivan i ne čujemo ga prvi put. Vrište i Mirko Šarović, i Branislav Borenović, i Nenad Nešić. Perjanice opozicije bacaju i drvlje i kamenje na Incka. Ne daju na „prvog predsjednika RS“.

Doista, kako smo došli do situacije da u manjem bh. entitetu 25 godina nakon Dejtona ogromna većina tamošnjih političara još stoji u rovovima koje su kopali Radovan Karadžić i Ratko Mladić?

Deklarativno zalaganje za pomirenje, saradnju i evropski put BiH, koje forsira opozicija želeći napraviti prepoznatljivu razliku u odnosu na secesionističku politiku stalnih tenzija, koju provodi Milorad Dodik, redovito pada na ispitu odnosa prema ratnim zločincima i genocidu u Srebrenici.

Na tom pitanju gubi se svaka razlika između opozicije i vlasti u RS. Svi odreda, od Šarovića i Borenovića, do notornog Nenada Stevandića ili Dodika, odmah poskidaju majice različitih boja i ostanu u Karadžićevoj potkošulji izvornog SDS-ovog kroja.

Do kada ćemo takve scene gledati, teško je prognozirati. Prilika za oštar rez propuštena je odmah nakon Dejtona, kada je 1996. godine njegov tvorac Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) ponudio tadašnjem bošnjačkom lideru Aliji Izetbegoviću da SAD, u saradnji sa saveznicima, zabrani rad, kako je rekao, nacističkog SDS-a. Izetbegović je to, na iznenađenje i samog Holbruka, odbio.

Tako je zločinački duh SDS-a ostao da živi i u politici i u obrazovnom sistemu RS. I zato danas sve srpske stranke s ove strane Drine presuđene ratne zločince veličaju i postavljaju na neupitni nacionalni pijedestal. Bez straha od kazne i bez osjećaja za bol žrtve.