Evropa je ponovo žarište koronavirusa. Austrija se četvrti put zaključala. U brojnim evropskim zemljama uvode ili razmišljaju o djelimičnim „lockdownima“. No, pooštravanje mjera i uvođenje novih pravila prate protesti, nerijetko nasilni. Na hiljade ljudi demonstrira ulicama evropskih gradova pružajući otpor potezima svojih vlada i protiveći se vakcinaciji i mjerama za testiranje.
Gdje je BiH u svemu tome? Nažalost, u žarištu korone. Brojevi zaraženih rastu i sve upućuje na to da će situacija po tom pitanju biti sve gora. No, više od rasta sedmične incidence obolijevanja stručnjake zabrinjava broj hospitaliziranih koji su ovisni o respiratoru. Pogotovo zabrinjava i plaši broj smrtnih ishoda. Nažalost, po tome smo među prvima u Evropi.
Od države koja je među posljednjima krenula u direktnu nabavku vakcine, puno poslije, kada je i pticama na grani bilo jasno da je famozni COVAX zakazao, doveli smo se u situaciju da ih bacamo. Tako će u smeću završiti više od pola miliona vakcina raznih proizvođača.
Zašto se građani odbijaju vakcinisati? Uzalud ljekari govore kako je imunizacija jedna od osnovnih mjera prevencije. Isto kao što uzalud pričaju kako moramo dostići 80 posto vakcinisanih da bismo koliko-toliko odahnuli. Kao da u vjetar ode i ono što ljekari stalno govore, da teški oblik bolesti u više od 90 posto slučajeva pogađa nevakcinisane.
Gdje je nastao šum u komunikaciji? Zašto su antivakseri tako glasni? Možda je ovo pravo vrijeme da društvene mreže, PR kampanje i sve moguće snage i kanale komunikacije ujedinimo i usmjerimo na pravi način: krajnje je vrijeme da se ujedinimo, za zajedničko, generalno dobro, za zdravlje svih nas. Kada ljudi počnu nestajati, bit će kasno. Struka je jasno rekla - vakcina je pomoć, vakcina je spas.
Od spasa se ne bježi, od zdravlja se ne bježi. Ali, prije svega, potrebno je jasno objasniti zašto je važno osigurati kolektivni imunitet. Borci za zdravlje ne smiju biti preglasani. To nam je jedina nada. Sada kad nas čeka teška zima.
