I lično je ovog puta. Vjerujem da ovo ne mislim samo ja i da će ovo reći svi oni koji su barem jednom držali pušku s nekoliko metaka u nekom od sarajevskih naselja dok se na njih obrušavala sila jedne cijele armije koja se nazivala narodnom.

I ne samo oni, nadam se da će sve shvatiti lično oni koji su sa zebnjom u podrumima, dok im se kuće granatiraju, čekali svoje najmilije kako bi se vratili iz neke ulice, možda i Dobrovoljačke.

Lično je iz više razloga, jer na sceni je očigledan pokušaj mijenjanja historijskih fakata vezanih za odbranu Sarajeva, a to se ne smije dozvoliti.

Svako na svoj način, uz potpuno poštivanje pravne države, svi trebamo dići glas. Ovo nije borba za Backovića, Ganića, Švrakića, Bahtu, Alispahića...

Ima tu, među 10 optuženih za navodne zločine u Dobrovoljačkoj i ljudi koji su poslije sami sebe kompromitirali, ali to nikako ne smije biti paravan za dopuštanje da se neko iživljava nad sudbinom onih koji su branili Sarajevo.

Dići glas, jedino preostaje, ali glas treba biti jedinstven i ovog puta ni stranačka ni bilo kakva druga pripadnost nije bitna.

Udara se na temelj, udara se na državu, ali o časnoj borbi protiv fašizma koji se nadvio nad Bosnom i Hercegovinom tih 90-tih godina ne smije se šutjeti.

Nema nikakve dileme šta se zaista događalo u Dobrovoljačkoj, a to potvrđuju i međunarodni sudovi koji su rekli da zločina nije bilo. Kod nas, očigledno, postoje oni koji bi sve to ignorirali, ali nadati se da su se preračunali, da će i te snage, kako su i one koje su godinama ugnjetavale građane Sarajeva, doživjeti poraz.