Prijedlozi Denisa Bećirovića za nove ambasadore šokirali su javnost.
Riječ je mahom o ohrndanim, višedecenijskim kadrovima, od kojih je većina decenijama služila kao kadrovi SDA, a osim njih, tu je i jedan novinar Damir Arnaut te višestruko kompromitirani Zlatko Lagumdžija, koji bi trebao zasjesti u UN.
Koliko je potez Bećirovića bio neočekivan i očigledno na svoju ruku, pokazuje i činjenica da se od njega ograđivao i sam SDP, a također i NiP, stranka budućeg ministra vanjskih poslova, čija je državna zastupnica Mia Karamehić-Abazović kazala da imenovanja ne odražavaju kadrovsku viziju NiP-a.
Ipak, Bećirović je, pomalo i neočekivano, podršku našao i u Našoj stranci, koja je istakla da se član Predsjedništva vodio „visokim i mjerljivim kriterijima“ te je posebno pozdravila imenovanje Damira Arnauta. A izgleda da je upravo Arnaut bio predmet trgovine Naše stranke te da je njegovim imenovanjem Bećirović kupio podršku NS-a. No, ne iz razloga iz kojih biste pomislili na prvu.
Naime, Arnaut, koji je na listi SBB-a dva puta preko kompenzacija ulazio u Državni parlament, nakon prelaska u NS spao je na federalnu listu, što su pozicija i primanja daleko ispod njegovih ambicija. Poslije je Arnaut javno pokazivao želju da bude ministar vanjskih poslova, za šta podršku nije dobio unutar vlastite stranke.
Povrijeđena sujeta, koja ga je navela da i svoje stranačke kolege pljuje javno po medijima, upalila je crveni alarm u stranci, inače sklonoj međusobnim sukobima i osipanjima zbog nezadovoljenih ličnih ambicija.
S imenovanjem Damira na mjesto ambasadora i Arnauti su siti i Naša stranka je na broju. Naime, s jedne strane, ambasadorska pozicija u Njemačkoj će zadovoljiti njegove uhljepske apetite, s druge se NS rješava neposlušnog djeteta koje će naredne četiri godine morati diplomatski šutjeti i neće biti u prilici praviti veću pometnju i ugrožavati rukovodilačke pozicije pojedinaca.
A upravo zbog tih interesa valja podržati Bećirovićeva imenovanja, pa makar ona bila i potpuno suprotna od onoga što Naša stranka godinama zagovara. Jer čini se da je usud političke scene u BiH da lični interes prije ili kasnije nadvlada svaku ideologiju i sve principe.
