Uzalud nezaslužen kandidatski status, sve posjete, apeli i podrška Bosni i Hercegovini na njenom evropskom putu kad domaći političari prema Evropi i ne gledaju. Njihovi pogledi izvan bosanskih entiteta, kneževina, begovata i dalje od fotelja ne dopiru, pa ni poruke premijera Slovenije Roberta Goloba ovdje nisu naišle na posebnu reakciju.
Došao je u Sarajevo kako bi ponudio više od kurtoazne podrške domaćinima. Ne samo prijateljstvo već savezništvo, svu tehničku i finansijsku pomoć na evropskom putu. Sagovornicima je ukazao na historijsku šansu, promjenu atmosfere u Briselu u pogledu politike proširenja EU, na trenutak koji BiH mora iskoristiti.
Međutim, premijer Golob još nije bio ni okrenuo leđa, a domaći zvaničnici su se vratili svojim svakodnevnim, prioritetnim i izgleda jedinim obavezama, nastavljajući kreirati košmar iz kojeg izlaza bez pasoša nema. Ničim izazvana, predsjednica FBiH Lidija Bradara promovira svoje prijateljstvo s ratnim zločincem Dariom Kordićem. Pokušajem njegove rehabilitacije kopa po ranama žrtava i razbija iluzije da je nova parlamentarna većina bila iskrena kada je tvrdila da će raditi na principima međusobnog uvažavanja i poštovanja.
Zgradu u kojoj se susreo s premijerom Slovenije Željko Komšić popodne je iskoristio kao stranačku kancelariju u kojoj je, s Izetbegovićem, Ogreševićem i ostalima, razrađivao postizbornu koaliciju u USK. Za fotelje, a ne za EU, radi se i prekovremeno. Za pozicije i koalicije, a ne za napredak države i bolji život građana, svjetla u institucijama BiH navečer ostaju upaljena. Dok ostatak zemlje postepeno, ali konstantno tone u sve dublji mrak.
