Predsjedništvo BiH može smijeniti ambasadora BiH u bilo kojoj zemlji svijeta ako za to postoji jedinstven stav. No, tog jedinstva u Predsjedništvu već odavno nema, pa tako ni u slučaju ambasadora BiH u Srbiji Aleksandra Vranješa. 

On je svojom skandaloznom izjavom na sastanku s direktorom srbijanske BIA-e, svojim imenjakom Vulinom, inače čovjekom s američke crne liste, izazvao reakciju članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića jer mu je zahvalio zbog davanja stipendija famoznim studenticama iz Sarajeva koje su ratnog zločinca Ratka Mladića veličale na društvenim mrežama!

Nisu Bećirović i Komšić ni trepnuli, hitno u odbranu Vranješovih postupaka stala je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Oglasio se i Vranješ porukom kako njega može smijeniti samo Dodik. Slučaj „Vranješ“ po ko zna koji put ilustrira diplomatsku sliku BiH. 

Već odavno smo smiješni i žalosni s našom diplomatijom koja hoće-neće postaviti zastave na pola koplja, koja ganja kojekakve ikone u privatnoj režiji, zastupa interese entiteta umjesto, jasno, države BiH. Kakvim sve to putem ide, ne bismo se čudili da nam ambasadori počnu zastupati i interese kantona!

Naravno, sve bi to drugačije bilo da BiH nije jedina zemlja u regiji koja nema zakon o vanjskim poslovima. Praktično, cjelokupna vanjska politika zemlje temelji se na dokumentu koji je Predsjedništvo BiH usvojilo 2003. godine nazvanom Opći pravci i prioriteti za provedbu vanjske politike.

Uzalud godinama državni revizori ukazuju na važnost donošenja tog zakona, važnog za rad cjelokupne diplomatsko-konzularne mreže, ali dalje od nacrta on ne miče. I to zahvaljujući ponajviše, ne treba pogađati, Miloradu Dodiku.

Iako ga je Vijeće ministara BiH jednoglasno usvojilo 11. maja, svega dva dana kasnije, Dodik je poručio da od toga nema ništa. Zato nam je na sceni nezapamćena praksa da svaki član Predsjedništva BiH ima „svoje“ ambasadore, koji se, nerijetko, predstavljaju „bošnjačkim“, „hrvatskim“ i „srpskim“.

I kako onda očekivati od vlasti da ublaži ekonomsku krizu i donese adekvatne mjere kada nisu u stanju taj jedan od osnovnih i najvažnijih zakona usaglasiti?!