Statistički pokazatelji o turističkim dolascima i noćenjima iz mjeseca u mjesec su sve bolji. Izgledno je da će i špica turističke sezone, koja je prilično iza nas, prema svim prognozama, biti bolja nego lani. Međutim, to prebrojavanje i prikupljanje statističkih podataka, koje prilično kasni, u suštini ne govori baš puno.
Turizam kao jednu od glavnih grana ekonomije važnije evropske i svjetske zemlje unapređuju, reguliraju propise i tržište.
U zemlji kakva je Bosna i Hercegovina i gdje itekako imamo mogućnost brendirati turizam, mi smo, kao i u većini drugih stvari, skoro pa na počecima. Razvoj turizma i unapređenje tog sektora u najvećem dijelu zavisi od angažmana od kantona do kantona. Živimo u komadiću raja, okruženi netaknutom ljepotom prirode, fenomenima, spomenicima kulture, građevinama, festivalima.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu razvoj i strategija turizma zavise od pojedinaca, od vizije koju neki uspijevaju realizirati, a drugi, obeshrabreni, odustanu.
Da nabrojimo samo festivale, spomenike kulture, vinarije, prirodne fenomene – trebalo bi nekoliko stranica. Kanton Sarajevo je objavio da je vrhunac sezone u ovom kantonu – ljeto, i to zahvaljujući Sarajevo Film Festivalu.
Može li se i koliko, čim, povećati i unaprijediti turistička sezona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu? Ili Unsko-sanskom? Koristimo li i koliko kulturni turizam, naše festivale? Odgovor je dijelom pozitivan, ali sigurno ne u mjeri u kojoj pojedini lokaliteti i građevine to zaslužuju.
Mi još velikim dijelom živimo u prošlosti i kada je u pitanju odnos prema kulturnim spomenicima. Jer dovoljno je podsjetiti na Partizansko groblje velikog Bogdana Bogdanovića u Mostaru, pogotovo zbog cjelokupne situacije u vezi s tim spomeničkim kompleksom. Kako se ophodimo prema baštini UNESCO-a, pitanje je koje zahtijeva dublju analizu.
Od kantona do kantona, od ideje do ideje i od upornog do manje upornog pojedinca, a vizionare da ne spominjemo, od toga će zavisiti naš turizam. Šteta. U BiH se turizam “događa”, a naše vlasti vode evidenciju.
