Izraelci u zvjerskom odgovoru na teroristički napad Hamasa danima masakriraju Palestince. Toliko krvoločno da sravnjuju i bolnice sa zemljom te ubijaju djecu u njima.
Za to vrijeme zapadni svijet svesrdno podržava Izrael. Muslimanski svijet, s druge strane, šuti.
Jordanski kralj Abdulah II izjavio je da ni Jordan ni Egipat neće primati palestinske izbjeglice iz Gaze. Nijedna arapska zemlja nije ponudila prihvat za Palestince. Arapska braća uveliko su i kumovala da se Palestinci nađu u situaciji u kojoj jesu.
Prvo su odbili mirovno rješenje 1948., pa izgubili u ratu od Izraela. Onda su se vratili svojim kućama u svoje zemlje, a Palestince su ostavili bez zemlje. Onda su napali Izrael 1967., pa ponovo izgubili. Oni su se vratili kućama, poslije su s Izraelom ispregovarali da im se vrate teritorije koje su izgubili, a Palestince ponovo ostavili bez zemlje, ovaj put bez Zapadne obale, istočnog Jerusalema i Pojasa Gaze.
Onda su, nakon tog poraza, palestinske izbjeglice koje su pobjegle u Jordan arapska braća smjestila u koncentracione logore te ih je, poslije pobune, jordanska vojska i oružano napala i tokom "crnog septembra" i rata protiv palestinskih paravojnih trupa ubila oko 3.500 ljudi.
Na kraju su Palestinci biti getoizirani u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali. U Gazi će na vlast, u međuvremenu, doći islamistički Hamas, kojem su terorizam i uništenje Izraela sastavni dio programa.
Za to će ih najčešće koristiti „braća“ iz Irana, da u koncentracionom logoru Gaze naoružava Hamas za izvođenje terorističkih napada i na taj način destabilizira region zarad vlastitih političkih ciljeva, što će biti naplaćeno u hektolitrima palestinske krvi, jer će, nakon svakog od tih napada, Izrael redovno uzvraćati brutalnim bombardiranjem, razaranjem stambenih objekata i hiljadama mrtvih civila.
I tako Palestinci, nakon gubitka ratova i svesrdne "pomoći" muslimanske braće, ostaše sami na svijetu, iskorišteni od svih i ostavljeni da budu topovsko meso za odstrel jednoj moćnoj državi.
Nikog nije briga za Palestince, ponajmanje vladajuće režime njihove arapske braće, čiji lideri, vjerovatno, u sebi Boga mole da Izrael što prije završi posao i skine im teret s grbače.
A Bošnjo nek’ i dalje sluša hodže i slijedi njihovu pamet te se u svijetu u kojem vladaju surovi lični interesi i ništa drugo osim toga uzda u nepostojeći ummet i traži spas u nepostojećoj muslimanskoj braći. Slušao ih je 1878. pa postao pogubljena manjina u svojoj zemlji.
