Kada je Bosna i Hercegovina, srce Evrope, krvarila, svijet je zašutio. Kada su vrisci majki, očeva, djedova, nana, djece probijala bubne opne, svijet je oglušio.
Da tada nije bilo hrabrih novinarki i novinara, fotoreportera i snimatelja, niko ne bi povjerovao o kakvoj agresiji na jednu malu i ponosnu državu se radilo. Nije bio cilj samo osvojiti neke teritorije, već etnički ih očistiti, pobiti sve što je disalo. Valjda su i cucle u ustima beba za neke predstavljale oružje.
Tada nije bilo moderne opreme, laganih kamera, fotoaparata i mobitela koji su sve u jednom.
A koji je izgovor za Gazu? Dok su najveće društvene platforme ograničile sadržaj koji dolazi iz Pojasa Gaze, pa brže-bolje ukidaju ili cenzuriraju objave, mediji moraju birati šta će svojim gledaocima/slušaocima/čitaocima pokazati. Moraju, jer postoji nešto što se zove etika u novinarstvu. Upravo zbog takvih i sličnih principa, osoba s mobitelom i vrhunskom kamerom nikada ne može biti novinar.
Sedma sila... Tako nas zovu. Ali sile u Gazi nema. Novinare niko ne štiti. Džaba nose šljemove i pancire s natpisom „Press“. Jer u normalnim okolnostima taj natpis predstavlja zaštitu. Ali to ne važi za Gazu. Palestinski novinari suočeni su s brutalnim ubijanjima svojih kolega i svojih porodica.
Potresni su i kidaju komade srca snimci na kojima novinaru tokom javljanja uživo kolege saopćavaju da su mu pobili familiju. Ili da su ubili bliskog kolegu i njegovu čitavu familiju! Stižu i navodi da izraelske snage ciljaju domove novinara čije izvještaje očigledno pomno prate, pa čekaju da dođu kući, ispale raketu i sravne i kuću i nekoliko generacija iste porodice sa zemljom.
A zašto? Jer stoje pred kamerama s mikrofonima i govore istinu – da cionisti ubijaju sve što se pojavi na njihovom putu u Gazi. I neviđene masakre pravdaju uništavanjem Hamasa, njihovih pripadnika i podzemnih tunela. Izrael je očigledno preskočio čas u školi kada se učilo da se nasilje ne rješava nasiljem. A pogotovo da civili, nevini, mladi i dječica ne trebaju, ne mogu i ne smiju ispaštati i plaćati svojim životima greške drugih.
Hrabri Palestinci s mikrofonima i kamerama naše su oči u Gazi, jer tamo nisu otišli čuveni svjetski mediji i njihovi slavni novinari. Nisu, jer je sigurnost novinara na prvom mjestu. I svi koristimo snimke, vijesti, fotografije tamošnjih medijskih kuća. Oni su jedini koji mogu trenutno svijetu predočiti šta proživljavaju a sretni među njima i prežive.
Zato, dignimo glas za naše kolege sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze. Pokažimo tu silu koja je u nama, za njih i za nas!
