Korak naprijed, nazad dva. Tako se može objasniti ''napredak'' Bosne i Hercegovine kada je u pitanju integracija u Evropsku uniju.

Toliko je rokova koje smo propustili, promašili, jer nismo mogli, nismo htjeli, nismo znali, nismo bili sposobni... Šta god od toga da je, negacija je zajednička. Ljubazno „ne“ gospođe Evrope za Srbe, za Hrvate, za Bošnjake, a i ostale. A svi čežnjivo gledaju u njenom pravcu i, kako u snovima inače biva, čini se nadohvat ruke, ali kad joj priđeš, ona nestane, a ti se probudiš.

Sad imamo novu šansu, rok je mart. Zakoračili smo naprijed, nemojte samo da se vratimo unazad, opet.

Toliko posjeta evropskih zvaničnika u posljednje vrijeme mora nešto značiti. Nisu to besposleni ljudi koji nemaju pametnija posla od dolaska u jednu malu i nesložnu Bosnu. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von der Leyen) po ko zna koji put prošle sedmice je pohvalila napredak, pohvalila usvojene reforme, izmjene. To mjesecima čine i njene kolege.

Ove sedmice dolaze Džejms O’Brajen (James O’Brien), pomoćnik američkog državnog sekretara Entonija Blinkena (Antony), i Mirča Džoana (Mircea Geoana), zamjenik generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga, uz 31 ambasadora država članica Alijanse. I ne može niko reći da im nije stalo do BiH i njene sudbine.

Ali isto tako niti imaju magični štapić niti mogu prstima pucnuti kako bi ovo bh. društvo i njegove lidere opametili, trznuli, osvijestili. To moramo mi učiniti.

Sad smo u završnom krugu utrke koja se zove Evropska unija. I sad je vrijeme da svu snagu uložimo i prođemo kroz cilj kao pobjednici.