Petak su, barem kada je medijska scena u BiH u pitanju, obilježila dva hapšenja. Jedno je ono ministra zdravstva u susjednoj Hrvatskoj Vilija Beroša (HDZ) zbog primanja mita, drugo je Bojana Bošnjaka (NS) ministra prostornog uređenja u KS, zbog zloupotrebe položaja, a u vezi s projektima na Bjelašnici Ibre Berila (SDA).

Ova dva hapšenja pokazala su i suštinske razlike između današnje Hrvatske i današnje BiH. Naime, Andrej Plenković ekspresno je smijenio svog ministra i najoštrije osudio djela koja mu se stavljaju na teret.

Trojka se, po običaju, izgubila. Iz Naše stranke zatražili su konkretnije informacije, Vlada KS obavijestila nas je kako oni vjeruju u presumpciju nevinosti, dok je SDP-ov Kenan Magoda pružio javnu podršku Bošnjaku i poručio da „izražavamo povjerenje u čast i nevinost ministra Bojana Bošnjaka“.

Ovo nije prvi korupcionaško-pravosudni izazov s kojim se suočavao Plenković u svojim vladama kojima upravlja još od 2016. No, na sve je reagirao isto – smjenom osoba koje su se sumnjičile za krivična djela. I zbog toga ni Hrvatska ni vlade ni Plenković nisu propadali – naprotiv, postajali bi sve jači, a narodu bi slali poruku da mogu imati povjerenje i da niko nije nedodirljiv.

Možda, uistinu, Bošnjak i jeste nevin i u svemu čist poput Rame Isaka nakon kupanja u Dubaiju, no neće ni Vlada KS ni trojka propasti ako ga privremeno zamijene nekim drugim, pa neka se ponovo vraća u politiku kad i ako dokaže svoju nevinost.

No, važnost te simbolike preuzimanja odgovornosti u trojki, očigledno, još nisu shvatili, ni nakon što su godinama jahali na priči o tome da su oni drugačiji, pošteniji i transparentniji kao glavnom adutu protiv SDA.

One SDA čiji članovi redom dobivaju osuđujuće presude za razna zlodjela, od ratnih zločina do korupcije, a hoće i diplomu falsifikovati i radno mjesto prodati.

I niko nikad zbog toga nije bio smijenjen dok je bio na funkciji. Blago nama.