Mršava, slabašna žena preksinoć u Sarajevu stade pred veliku masu okupljenih i kroz suze, drhtavim glasom reče kako je ostala bez pola svog srca.

Bila je to Erna Pendek, majka ubijenog mladića Farisa. Noć prije ostala je bez svog sina, otrgnuše joj ga iz naručja i ne slutivši da posljednji put priča s njim i da je onaj poljubac bio i posljednji. Ubio ga je Adem Šuman. Razloga konkretnog nema.

Bolne su i riječi tužiteljice, koja je istaknula da je na licu mjesta u vozilu u kojem su bili Faris i njegovi drugari vidjela smoki i slatkiše, a ubica je u svom automobilu držao pištolj.

Još jedna majka čije suze za djetetom neće presušiti. Još jedan roditelj koji će do kraja svog života patiti za svojim čedom.

Nakon što su njen suprug, drugi sin, članovi porodice i prijatelji klanjali dženazu devetnaestogodišnjem Farisu i spustili ga u kabur, smogla je snage da izađe pred okupljene građane u komšiluku, koji su željeli odati počast Farisu. Drugi su je pridržavali u slučaju da je noge izdaju, od tuge i boli.

Riječi utjehe za jednu majku nema. Ni za oca, brata, prijatelje...