Usljed novih geopolitičkih okolnosti, Evropska unija bila je maksimalno popustljiva prema našoj zemlji. Nakon što smo, nezasluženo, krajem 2022. godine dobili kandidatski status za EU, BiH je od 14 prioriteta koje treba ispuniti za početak pregovora o članstvu, za koje smo zeleno svjetlo mogli dobiti u martu, trebala da ispuni minimum minimuma – da usvoji svega tri zakona.
Sada je jasno da ćemo vjerovatno, ako se eventualno ne desi neko čudo, na zeleno svjetlo za početak pregovora i dalje morati čekati, jer je BiH uspjela ispuniti samo jedan – Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma.
O druga dva zakona - o sukobu interesa i o sudovima - lideri državne koalicije nisu uspjeli postići dogovor na prošlosedmičnom sastanku u Mostaru.
Iako nije bio u prvom redu uvjeta EU, pregovaralo se i o Izbornom zakonu, što je HDZ još jednom iskoristio da zahtijeva izmjenu načina izbora članova Predsjedništva, dok je lider SNSD-a Milorad Dodik u sve još uspio udrobiti i svoje zahtjeve za izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH.
Sada vrlo naivno i neuvjerljivo izgledaju izjave pojedinih lidera trojke da je SNSD partner za evropski put ili da oni znaju kako s Dodikom. Definitivno se pokazalo da niti znaju niti je Dodik promjenjiv – on je jednako politički destruktivan, verbalno zapaljiv i prema državi i njenim institucijama rušilački raspoložen kao što je bio i prije dvije-tri godine, kada su u koaliciji s njim bili SDA i DF.
A Evropska unija njega zanima samo u onoj mjeri u kojoj može osigurati grantove i sredstva iz pretpristupnih fondova za svoj ekonomski oronuo entitet ili izvući kakvu dodatnu poziciju i agenciju za sebe. No, naivno je bilo ikad misliti da je čovjek koji se samo nekoliko dana prije sastanka u Mostaru sastao s Putinom i Lukašenkom ikad iskreno htio uključiti u savez država u kojem dominiraju liberalne vrijednosti, vladavina prava i poštivanje slobode ljudi. I gdje se za kriminal ipak na kraju mora odgovarati.
