Iako su nailazili na različite reakcije, stavovi premijera Crne Gore Milojka Spajića u konačnici su se pokazali “pomiriteljskim”, kakvim se predstavlja aktuelna vlast u Crnoj Gori.

Suočeni sa zahtjevima da se Crna Gora svrsta na stranu pravde i podrži usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici, ali i snažnim otporom unutar države, Vlada Crne Gore odlučila je uputiti dva amandmana na prijedlog teksta, od kojih je jedan prihvaćen.

Oni nisu izmijenili sadržaj dokumenta, ali pragmatičnim pristupom formalno su zadovoljeni zahtjevi prosrpskih stranaka, a da se kurs Crne Gore nije bitno promijenio, jer Spajić od početka ističe da će Crna Gora glasati za rezoluciju o genocidu u Srebrenici i u potpunosti biti usklađena s evropskom vanjskom politikom.

U specifičnim okolnostima on je demonstrirao da je politika nešto puno drugačije od pukog konfrontiranja. Nakon svega izjavio je da amandmani koje je Crna Gora podnijela na prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici na najbolji način prezentiraju pomiriteljsku politiku Crne Gore, da Srbi i Bošnjaci treba da budu najbliži te da se okrenu ekonomiji, boljem životnom standardu i budućnosti.