Gdje je i šta nam radi Vijeće ministara BiH? Naime, već danima ne čujemo nikakve informacije o aktivnostima, zakonima i inicijativama vrhovnog izvršnog organa vlasti u Bosni i Hercegovini. A počelo je tako optimistično.

Elmedin Konaković pohodio je Laktaše i iz prvih redova gledao utakmice Igokee, iz trojke su nam poručivali da oni znaju kako će s Dodikom i da on neće biti destruktivan ako mu se ista energija ne nudi iz Sarajeva, sve karte su bacane na evropski put...

I, uistinu, uspjelo je proći nekoliko evropskih zakona koji su godinama stajali zabunkirani i BiH je dobila neko zeleno svjetlo za početak pregovora.

I dok HDZ i dalje drži isprazni optimizam govoreći o napretku i evropskom putu BiH, čini se da iz trojke pomalo već i shvataju da su pojeli go*no. No, ispostavilo se ubrzo da je Dodik nepromjenjiv. Naime, njegove politike u konačnici ipak ne zavise od toga koliko će partneri iz Federacije biti manje ili više dobronamjerni prema njima. Njegov put je odavno zacrtan, a to je iznurivanje Bosne i Hercegovine dokle i koliko može, uz pokušaje dokazivanja u praksi da je ona „nemoguća država“.

Dakle, Dodik prvo plasira neku teoriju, a onda čini sve što može u praksi da je dokaže. Pa tako ni budžet još nije usvojen.

Na tom destruktivnom putu on testira granice do kojih može ići i povlači se kad se oprži, no u konačnici nikad ne odustaje, nego samo čeka povoljniju priliku.

Ako je spreman i sarađivati i „pustiti“ određene reforme da prođu, to je isključivo zbog lične koristi i interesa koji bi mogao izvući iz toga.

Sada je prešao na taktiku hladnog mira, odnosno držanja državnih institucija ponovo taocem koji radi s minimumom energije, onoliko koliko je Dodiku ćeif, slično kao u periodu 2018. – 2022.

I ako nešto treba biti lekcija posljednjeg mandata s Dodikom, onda je to - ne puštajte ga, pobogu, više u državnu vlast. Ako baš ne morate.