Bosanci su ponovo dokazali da imaju talenta, ali i da ga nemaju gdje realizirati. Naime, priličnu buru u javnosti podigla je lažna vijest da će mentorica Šejle Zonić, pobjednice ovogodišnjeg muzičkog takmičenja „Zvezde Granda“, doći u BiH da pjeva zajedno s njom.

I dok vajni patrioti „razapinju“ Šejlu Zonić jer joj je mentorica u paradi kiča bila udovica ratnog zločinca, a uličarski militanti prijete da oni neće dozvoliti da Ceca nastupi u Bosni, valjalo bi priupitati i ovo.

A zašto se naši mladi i talentirani pjevači moraju „smucati“ po Beogradu da bi ih neko primijetio i da bi mogli išta napraviti u karijeri?

Zašto u BiH danas nemamo ozbiljniju izdavačku kuću ili razvijen muzički biznis?

Zašto naša zemlja već deceniju ne ide na Evroviziju? Muzičku produkciju, i to vrlo kvalitetnu, a čak i kvantitativnu, imali smo usred rata, pod granatama, pod kojima smo kroz tunel iz Sarajeva slali svoje predstavnike na Evroviziju.

Zašto Sarajevo u maloj državi kakva je Bosna i Hercegovina nema niti jednog prvaka u bitnijim sportovima?

Kada mladi talentirani pjevač, muzičar, glumac, umjetnik, pisac, sportista..., u današnjoj BiH želi nešto da objavi, izda, uradi, promovira se, uspije, kome on treba da se obrati i dokle može stići?

Pod vodstvom „patriota“ kojima su puna usta države, u 20-30 godina je devastirano, uništeno, uniženo, obesmišljeno sve ono što neko društvo čini prepoznatljivim - od kulture do sporta.

I niko neće postaviti pitanje kako to da smo u konačnici ostali bez svega i postali provincija Beograda, i to sve dok smo patriotizirali, mahali zastavama, slikali se s puškama, lupali po prstima i nosu, prebrojavali se i prijetili nepostojećom silom.