Javnost u BiH, preciznije - političku scenu u Sarajevu, uzburkala je vijest da će u Banjoj Luci, Foči i Trebinju biti raspoređeni po jedan uniformirani policijski službenik i službenik Uprave kriminalističke policije Srbije koji će do 1. septembra raditi zajedno s kolegama iz entiteta Republika Srpska.
Desilo se to svega nekoliko dana nakon što su kadeti Vojske Srbije, u svojim zvaničnim uniformama, s obilježjima susjedne zemlje, učestvovali u defileu kroz Prijedor i Bratunac.
Naravno, i SDA i DF optužili su stranke vladajuće trojke da su omogućile srbijanskoj policiji ulazak na teritoriju naše države, pri čemu je glavna meta bio ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.
Konaković je organizirao i pres-konferenciju, ističući da on nema ovlasti to da spriječi, optužujući Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da su, kao tadašnji članovi Predsjedništva, 2010. godine potpisali sporazum koji Policiji Srbije omogućava saradnju s policijskim organima u BiH na način da budu i fizički prisutni u našoj zemlji. Komšić mu je odgovorio tako što ga je nazvao „patološkim lažovom“, bez potrebe da dalje elaborira svoj stav.
Ono što je Konaković zaboravio napomenuti jeste da je ugovorna strana bilo Vijeće ministara BiH u kojem je tada kao dio vladajuće većine učestvovao i SDP, a sporazum je usvojen i u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Drugim riječima, taj sporazum tada nikom nije bio sporan. Danas je na čelu Srbije vlast koja šalje mnogo zapaljivije poruke prema BiH i vuče mnogo opasnije poteze. Stranke u Sarajevu, s druge strane, umjesto konkretnih argumenata šta je dobro ili nije u sporazumu, jedni druge „časte“ najgorim uvredama i optužbama, takmičeći se ko će koga uspjeti predstaviti kao većeg izdajnika.
I to pokazuje u kojem pravcu nam je otišla politička scena u posljednjih petnaestak godina. U takvom da u svemu tome ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, koji je povukao odluku o slanju policajaca te objasnio da je takva vrsta saradnje najnormalnija u cijeloj Evropi, djeluje kao najveći glas razuma.