Koliko god takva realnost bila neprijatna i obeshrabrujuća, izvještaji u poslijeratnoj BiH pokazuju da je koverta univerzalno sredstvo završavanja svih važnih poslova u životu dobrog dijela stanovnika.
S kovertama se rađamo, školujemo, zapošljavamo, liječimo, a decenijama se s njima mahalo i na dženazama i sahranama.
Sistem građen na kesi i koverti do neslućenih visina decenijama su razvile vlasti, pa kroz njega decenijama cirkulira mnogo više nego što u kesu i kovertu može stati, pa zato i ne čude katastrofalni rezultati istraživanja iz Indeksa percepcije korupcije, po kojima smo, zajedno s Bjelorusijom, najkorumpiranija država u Evropi. S do sada najgorim ocjenama BiH je čvrsto na začelju Balkana.
Teško je ne osjetiti sram pred kvalifikacijama da je BiH po rezultatima iz Indeksa percepcije korupcije u rangu s diktaturama u kojima se vlast nikada nije mijenjala, ili da u ovoj zemlji vlada privid demokratije, a da smo u suštini nedemokratsko društvo u kojem vlast ne voli kritičare.
Sve što i sami vidimo našlo se u izvještaju, od urušavanja integriteta izbora, zloupotreba javnih resursa i trgovine u biračkim odborima, preko uništavanja okoliša, gdje je profit pojedinaca vlastima važniji od života zdravlja građana, pa do katastrofalnog stanja u pravosuđu.
Oni koji pokušavaju nešto promijeniti pred velikim su izazovom da iz nakaradnih zakona pokušaju izbrisati rupe kroz koje propadaju milioni, zajedno s odgovornošću onih koji ih usmjeravaju podobnima.
Međutim, krajnje je vrijeme da vidimo te obećane promjene i rezultate borbe protiv sistemske korupcije i kriminala. Ili da potonemo do kraja pa da s crnog trona skinemo i tu Bjelorusiju.
