Korupcija u BiH nije samo ekonomski problem – ona je suštinski temelj političkog sistema koji opstaje na klijentelizmu, nepotizmu i zloupotrebi javnih resursa. Godinama se govori o borbi protiv korupcije, ali suštinskih promjena nema jer oni koji bi trebali provoditi reforme zapravo profitiraju od postojećeg stanja.
Pravosudni sistem, umjesto da bude posljednja linija odbrane protiv kriminala, često se pokazuje kao njegov saučesnik kroz selektivnu pravdu, spore i neefikasne procese te izostanak presuda za velike afere. Političke elite koriste institucije kao privatne firme, zapošljavajući podobne umjesto sposobnih, dok građani gube povjerenje u sistem i u sve manjem broju učestvuju u političkim procesima.
Dok međunarodne organizacije upozoravaju na alarmantne nivoe korupcije, unutar BiH se ona normalizuje kao „način poslovanja“. Ako se ne promijeni pristup i ne uvedu stvarni mehanizmi odgovornosti, BiH će ostati zarobljena država u kojoj pravda postoji samo na papiru, dok se vlastita nesposobnost pravda „spoljnim pritiscima“ i „teškim okolnostima“.
Korupcija nije apstraktan problem elite – ona direktno oblikuje svakodnevni život građana. Zbog nje su plaće niske, a radna mjesta rezervisana za podobne, a ne sposobne. Zdravstveni sistem, koji bi trebao biti temelj društva, postao je simbol neefikasnosti i nepravde, gdje se liječenje često dobiva na osnovu poznanstava, a ne stvarnih potreba. Obrazovanje se urušava jer se diploma sve češće kupuje umjesto da se zasluži znanjem, dok javne nabavke postaju prilika za bogaćenje političkih struktura, umjesto ulaganja u budućnost zemlje.
Jedan od najsvježijih primjera koji potvrđuje duboku ukorijenjenost korupcije u BiH jeste hapšenje bivših čelnika JP "Autoceste FBiH“. Umjesto da grade putnu infrastrukturu koja bi olakšala život građanima i podstakla ekonomski razvoj, oni su javne projekte pretvorili u privatni biznis. Milionski iznosi nestajali su kroz namještene tendere, prenapuhane cijene i pogodovanje određenim firmama, dok su građani godinama čekali na autoceste koje su plaćali kroz akcize i razne takse.
Ovaj slučaj nije samo izolovani incident, već obrazac ponašanja u kojem javna preduzeća služe kao bankomati za političke elite, dok se odgovornost izbjegava godinama. Hapšenje dolazi tek kada određene političke struje izgube moć ili kada međunarodni pritisak postane prevelik. No, postavlja se pitanje – hoće li ovaj slučaj završiti kao još jedan u nizu procesa bez pravosnažne presude? Građani su prečesto svjedoci spektakularnih hapšenja, nakon kojih slijede dugotrajni i neefikasni sudski procesi koji, na kraju, ne donesu stvarnu pravdu.
U međuvremenu, loša putna infrastruktura, dugovi i neispunjena obećanja ostaju teret koji nose upravo oni koji su kroz poreze i namete finansirali ove projekte – obični građani.
