Stanje kulture u Bosni i Hercegovini je u raspadu, ogledalo države koja tone u apatiju, korupciju i političku trulež. Ova zemlja, nekad raskršće civilizacija s bogatom tradicijom osmanskog sjaja, austrougarske preciznosti i jugoslavenskog šarma, danas je kulturna pustoš gdje se nasljeđe guši pod teretom siromaštva i nemara. Rat je razorio građevine, spomenike, tijela i duše, a ono i oni koji su preživjeli trunu pod rukama nesposobnih.

Sami smo ih birali, bit će.

Kulturne institucije jedva dišu. Muzeji kao ribe na suhom se koprcaju, biblioteke propadaju, a pozorišta preživljavaju na entuzijazmu pojedinaca jer budžeti odlaze na ko više zna šta sve, a najmanje za kulturu.

Nije da nemamo proizvoda kulture. Pobrojte samo koliko je predstava napravljeno prošle godine i za prva tri mjeseca ove. Ne samo u Sarajevu. Već u državi. Ima publika čemu se radovati i ići gledati maestralne izvedbe naših glumaca i sjajne režije reditelja.

Dobro, isto ne možemo reći za filmove i serije, koji se na prste jedne ruke mogu izbrojati.

Ali, novac za umjetnost? Šala. Umjesto toga, javni prostor zapljusnut je šundom - turbofolk i rijaliti vladaju, dok sevdalinka i prava književnost jedva čujno cvile u pozadini.

Otpora ima, kao što ga je tokom agresije bilo. "Dubioza Kolektiv“ razvaljuje sistemske zidove svojim stihovima, Tanović i Žbanić i mnogi drugi reditelji filmovima i serijama pokazuju svijetu da BiH ima šta reći. Mladi umjetnici, bez ikakve podrške, sami se probijaju, ali to nije dovoljno. Tradicija umire jer većinu od malih nogu trpaju etnonacionalnim glupostima, zaglupljujući mozak i gušeći srca. Kultura ovdje nije prioritet – preživljavanje jeste.

Dok se vlasti ne trgnu i ne bace pare na nešto pametnije od svojih džepova, Bosna će ostati zemlja u kojoj umjetnost više preživljava iz inata nego iz ljubavi.