Na Sarajevo Festu večeras će biti premijerno prikazana predstava “Upotreba čovjeka”, koja spaja neke od najvećih umjetnika u našem regionu.
- Istoimeni roman je remek-djelo Aleksandra Tišme; Boris Liješević vrhunski je reditelj; Emina Elor i Draginja Voganjac čarobne su glumice, koje s kolegama iz predstave igraju priču u koja se događa u Novom Sadu, ali izgleda kao da se događa u Sarajevu. Ovo je prva dramatizacija Tišminog velikog romana i ja jedva čekam da vidim ovu predstavu - kaže Haris Pašović, organizator Festa i direktor "East West Centra".
“Upotreba čovjeka” je priča o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi, a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma, te ne preduzimaju ništa iako im sve govori da treba bježati i spašavati se. Sigurni su da razum uvijek na kraju nadvlada. Glavna junakinja je Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, koja iz gospodskog novosadskog života biva deportirana u Aušvic 1943. sa svojom porodicom, ali i s ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava taj stravičan život i prizore, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu gdje im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima produžavaju život i odlažu put u krematorij.
Pitanje je da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane. Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? A kako se ne boriti za život kada je to najjači čovjekov nagon? Kako mu objasniti da ne treba živjeti? Ratna psihologija koja stupa pretvara čovjeka u robu za upotrebu, materijal, za provođenje tuđih namjera. Nije li tada nagon za preživljavanje neprijatelj koji nas gura u propast? Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu? pitanje je centralno za rad na ovoj predstavi. Biće koje se prilagođava uslovima? U miru je civiliziran građanin koji se bori za mirnodopske vrijednosti a isti taj u ratu postaje dio zloglasnog mehanizma koji, provodeći naredbe, gura u poniženje i smrt hiljade drugih. Da bi ga poslije rata opet zatekli u nekim mirnim porodičnim uslovima. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono sto vrijeme od njega traži.
