Nakon više od tri decenije, Narodno pozorište Sarajevo ponovo je dobilo prvake baleta – Tamaru Ljubičić i Mihaila Mateskua (Mateescua). Ovo značajno priznanje potvrda je njihovog dugogodišnjeg rada, predanosti i umjetničke izvrsnosti, ali i važan trenutak za cijelu baletsku scenu Bosne i Hercegovine.

Ljubičić i Mateskua otkrili su za „Dnevni avaz“ šta im ovo priznanje znači, ali i značenje koje Narodno pozorište Sarajevo ima za njih.

Titula prvakinje

Ljubičić je istakla da je ovo ogromna stvar u karijeri jedne umjetnice, jedne balerine.

- Mislim da je ovo vrhunac koji možemo dostići u ovom poslu. Ovo priznanje je potvrda mog kontinuiranog rada i puta koji, sada s ovom titulom, dobija dodatnu težinu i potvrdu da idem u dobrom pravcu. To mi je najvažnije – da nastavim da rastem, da se razvijam i da doprinosim teatru, jer to je ono zbog čega sam ovdje. Želim cijelu svoju karijeru posvetiti tom rastu i razvoju – kazala je Ljubičić.

Dodala je da je Narodno pozorište Sarajevo njena druga kuća.

- Tako bih to opisala, jer od trenutka kada sam prvi put kročila u ovo pozorište, osjetila sam da tu pripadam. Energija koju ova kuća nosi, ljudi koji ovdje rade, svi smo kao jedna velika porodica. Da biste stvarali, kreirali i pravili pomake na ličnom planu, potrebno je da imate podršku okruženja, a ovdje ona definitivno postoji. Zato cijeli ovaj događaj i ovo priznanje za mene imaju još veći značaj – poručila je Ljubičić.

Počeo od nule

Mateskua je za „Avaz“ podijelio anegdotu iz 1996. godine, kada se s ruksakom na leđima spuštao preko Vraca, kako bi postao član ansambla baleta Narodnog pozorišta. Tom prilikom bio je uhapšen.

Policijska kontrola ga je legitimirala i, kada su vidjeli da je Rumun, upitali su ga kuda ide. Jedva je tada uspio složiti nekoliko rečenica na našem jeziku i objasniti da dolazi igrati balet. Nasreću, povjerovali su mu.

- Došao sam u Sarajevo prije 29 godina, počeo od nule i nikada nisam razmišljao o statusima. Moja uloga bila je da dam svoj doprinos. Nakon 29 godina, put je bio dug, ali na kraju se čekanje isplatilo. Narodno pozorište je institucija u kojoj radim i koju svakodnevno doživljavam kao svoju drugu kuću – dodao je Mateskua.

Tok Miljacke

Mateskua je istakao da je dugogodišnju karijeru gradio kroz konstantno školovanje i praksu.

- Kroz profesionalni rad nisam imao vremena da previše razmišljam o karijeri. Sve je teklo svojim tokom, baš kao Miljacka, i na kraju sam došao do uspjeha – dodao je Mateskua.