Vedran Fajković, bh. dramaturg i producent, od januara 2025. godine imenovan je za vršioca dužnosti direktora Kamernog teatra 55, gdje je zaposlen vise od deset godina. Fajković je za "Dnevni avaz“ istakao da se miješaju osjećaj oduševljenosti i poniznosti u istom trenutku.

Čast i odgovornost

- Oduševljenje činjenicom da sam postao dijelom ove nevjerovatne kuće, meni intimno i najdraže teatarske kuće u gradu i na planetu, tog najvećeg malog teatra na svijetu. Kada se jednom „inficirate“ Kamernim teatrom 55, lijeka vam nema. Stati na čelo jedne takve institucije, makar i u ovoj, privremenoj, „ve-de“ formi, iznimna je čast i odgovornost. 

Ambiciju da budem direktor, bilo čega, i da nešto tamo "direktorišem“, nikada nisam imao i to me nešto pretjerano ne oduševljava. Previše odgovornosti i administracije za moj ukus. S druge strane, motivaciju da učinim sve što je u mojim mogućnostima, što kreativno, ljudski i, ovo nije nimalo "direktorski“ – drugarski, to imam – rekao je Fajković.

Dodao je da je u vrijeme koje je pred njim njegova želja da teatar funkcionira sa što manje poteškoća, da savladaju raznorazne administrativno-birokratske staze s preprekama, i da, kako se to u našem žargonu kaže, „izbace“ nekoliko kvalitetnih premijera.

Kamerni teatar 55 ima dobru saradnju s regionalnim teatrima i festivalima, a najpoznatiji je festival RUTA.

- Gostujemo i na svim važnijim regionalnim festivalima i sve više dobijamo i pozive za gostovanja van regiona. U planu je i jedna velika regionalna koprodukcija u okviru festivala RUTA koja će na do sada neviđen način povezati regionalne teatre i publici pružiti priliku da uživa u jednom sasvim novom i, slobodno mogu reći, revolucionarnom i vizionarskom pristupu teatru koji do sada nije viđen na ovim prostorima – kazao je Fajković.

Regionalna koprodukcija

Istakao je da najvećim uspjehom karijere smatra to što ima rijetku i predivnu mogućnost da se bavi poslom koji voli da radi, a to je – umjetnost.

- Pisanje, u raznim oblicima, sviranje, ali i rad sa studentima, moje su velike ljubavi i osjećam se posebno blagoslovljenim jer imam priliku da se bavim njima na jedan lijep i kreativan način. Znate, taj osjećaj kada pogledate iza sebe i sagledate svoju poziciju u vremenu i prostoru, i shvatite – to je to. Tu pripadam. I, bez obzira na sve začkoljice i prepreke, sve krize i sumnje, taj osjećaj radosti i zaigranosti koji imam kada radim na nekoj predstavi, kada pišem neki tekst, kada sviram i kada radim sa studentima – to je to. Volim ono što radim, a radim ono što volim. Ništa od toga ne bilo moguće da nemam ogromnu podršku porodice, posebno supruge koja mi je, ujedno, i najveći navijač i najozbiljniji kritičar koji me uvijek inspiriše da radim bolje – otkrio je Fajković.

Čari Kamernog teatra

Fajković je istakao da svima koji su jednom bili u Kamernom i osjetili tu njegovu nevjerovatnu privlačnost poručuje: "Vidimo se u Kamernom!".

- A, onima kojima to tek predstoji, koji još nisu imali priliku da se poput nas ostalih beznadežno zaljube u ovaj naš najveći mali teatar, mogu samo reći – zavidim vam. Jer vas čeka nešto nesvakidašnje, nešto što samo Kamerni može da vam ponudi – poručio je Fajković.