Novo izvođenje predstave "Blank“ planirano je u aprilu u Kamernom teatru 55, što publika jedva čeka s obzirom na to da mnogi nisu uspjeli doći do karata tokom marta u tri noći zaredom za pozorišnu adaptaciju istoimenog autobiografskog romana Feđe Štukana, kojim je osvojio region i šire.

Blagi umor

Štukan ne igra samog sebe, to je prepustio kolegama, a mnogi glumci i glumice koji su dio ove predstave imaju više uloga. Među njima je i Maja Izetbegović, koja rijetko daje intervjue, ali je za "Dnevni avaz“ govorila o procesu rada na "Blanku“, saradnji sa Štukanom i maestralnim rediteljem koji i potpisuje režiju ovog komada – Kokanom Mladenovićem.

Kakve su Vaše emocije poslije premijere "Blanka“, jesu li se slegle?

- Nakon dva mjeseca dinamičnog i posvećenog rada, veliko je zadovoljstvo doživjeti reakciju publike koja se desila na pretpremijeri, premijeri i repriznim izvođenjima predstave. S obzirom na to da su probe bile zahtjevne i intenzivne, osjeća se još blagi umor, ali i zadovoljstvo da se predstava desila i da smo je podijelili s publikom.

Sama tematika "Blanka“, ustvari život Vašeg kolege Feđe Štukana, teška je, na momente emotivna, bilo da je sreća, tuga ili bijes. Koliko Vam je "legao“ Blank?

- Predstava jeste jedan svojevrstan emotivni "rollercoaster“, i bilo je izazovno proživljavati životne situacije koje je Feđa doživio, naročito jer je on bio prisutan na probama sve vrijeme. To je nametalo dodatnu odgovornost svima zajedno.

Pretpostavljam da ste čitali knjigu. Kakve su Vaše impresije bile, ako se sjećate?

- Pročitala sam je kada je izašla, prisustvovala sam i promociji knjige. Kad sam pročitala knjigu, zamislila sam se nad činjenicom kako neko nakon svih tih životnih situacija i vrtloga ostane živ, neko bi rekao da je imao mnogo sreće u životu, a neko da je njegov životni put bio pun iskušenja koja su ga oblikovala.

I Vi ste, Majo, doživjeli i preživjeli rat i sve ono što je uslijedilo poslije njega u Sarajevu. Je li to tema koju radije izbjegavate, potisnete u sebi ili su sjećanja na te teške godine i decenijama poslije snažna?

- Rat je, nažalost, dio mog odrastanja, dio mog života, a s vremenom je postao i tema s kojom sam se susretala i bavila u svom profesionalnom radu. Nije jednostavno suočavati se često s vlastitim i tuđim iskustvima rata u procesima rada na određenim predstavama, ali je u isto vrijeme privilegija proživljavati i raditi to kroz glumu i umjetnost. Svoja iskustva, osjećanja i naposlijetku traume artikulirati kroz lik koji igram ili kroz predstavu, dati im novi oblik, značenje i smisao je zaista jedinstveno iskustvo. Koliko god želim pobjeći od teme rata i ostaviti sve to iza sebe, toliko me proganja unutarnji instinkt da je naša odgovornost govoriti o iskustvu rata kao podsjetniku da nam se taj najgluplji i najbesmisleniji civilizacijski izum nikada ne ponovi.

Povjerenje i sloboda

Jeste li tada pomislili da ćete se nekoliko godina kasnije naći u ulozi u Štukanove velike mladalačke ljubavi?

- Nisam nikada to pomislila. Mirnu nisam poznavala, ali sam mnogo slušala o njoj kao divnoj osobi i glumici posebnog talenta. To mi je sve pomoglo u samoj pripremi predstave. Njihova ljubav je bila velika i posebna, nadam se da smo mi u predstavi prenijeli barem djelić tog odnosa.

Kako ste zadovoljni saradnjom s Kokanom Mladenovićem, koliko je imati ovakvog reditelja uz sebe važno za Vas kao glumicu?

- Mi smo do sada sarađivali na tri predstave i sve tri su bile adaptacije romana: „Šindlerov lift“ i „Što na podu spavaš“ Darka Cvijetića te Feđin „Blank“. Mislim da smo izgradili glumačko-rediteljski odnos zasnovan na povjerenju i umjetničkoj slobodi.

Poligon za maštu

Kako gledate na sav taj proces stvara i kreiranja, izlaženja iz jedne, a ulaska u drugu ulogu?

- Cijeli proces rada na predstavi bio je zasnovan na glumačkim improvizacijama. Reditelj Kokan Mladenović često ima takav pristup u stvaranju građe predstave. Takav proces glumcu daje veliku slobodu i mogućnost da likove koje igra nadograđuje i na taj način ostavi vlastiti pečat i stav o tome šta igra. Za posao kojim se bavim - to je poligon za maštu i kreaciju.

Rediteljsko-glumačka kreacija

Koliko je sam Štukan davao glumačkom ansamblu smjernice, ako je uopće?

- Feđa je bio svjestan da likovi u procesu rada na predstavi postaju rediteljsko-glumačka kreacija i da predstava postaje umjetničko djelo samo za sebe, ne samo puka interpretacija knjige, tako da je bio ravnopravan član glumačkog ansambla.