Postoje predstave koje se daju u pozorištima i to je to. Teatarska scena podrazumijeva ozbiljnu pozorišnu kritiku, nezavisne teatarske grupe, estetski diverzitet, strategije razvoja domaćeg pozorišnog teksta i domaćeg reditelja, školovane dizajnere svjetla i tona, sindikalno organizovanje teatarskih radnika i tako dalje. 

U BiH ima, manje-više, petnaestak pozorišta, to je mizerna cifra. Moja dosadašnja karijera i karijera svih mojih kolega, je protekla u borbi za opstanak pozorišta, a ne u razvoju i nadgradnji - rekao je Bajramović.

Dodao je da vlastodršci nisu redovni konzumenti kulture, pa njima jednostavno, ona nije bitna.

Dužnost vlasti

⁃ Skoro trideset godina, kulturnjaci su, za njih, naporne muhe koje crpe budžet za svoje “gluposti”. Umjetnost i kultura su osjetljive stvari, potrebno je puno vremena da se razviju, i ne mogu opstati bez države. Dužnost je vlasti da kulturu izdašno finansiraju, a, istovremenu, da joj ostave potpunu slobodu da se razvija. Ponavljam, to je dužnost vlasti. Mudra vlast razmišlja dugoročno o svemu, pa i o kulturi. Naša vlast je, od postanka ove države, sve osim mudra. Kod nas dobre predstave, knjige, izložbe i filmovi postoje, ali su incidenti - kazao je Bajramović.

Poručio je da ne pamti lakši, ljepši i sadržajniji proces od procesa proba za predstavu “Kiselina”.

⁃ Predstava “Kiselina” jedan je od najboljih predstava u BiH zadnjih godina. Asja Krsmanović napisala je divan tekst, rijedak za naše dramsko pisanje. Moram spomenuti i sve svoje kolege, Mirvada Kurića, Gordanu Boban i Selmu Mehanović, koji su napravili odličan posao. Posebno moram izdvojiti Selmu, ovakav proces i ovakav tekst su kao stvoreni za nju. Ona stoji rame uz rame sa najboljim glumicama našeg glumišta. Nermin Hamzagića, reditelj predstave, sa svojim pristupom, metodologijom i mudrošću je u ovom procesu posebno dragocjen. U svakom normalnom teatarskom okruženju, pozorišta bi se svađala koje će biti prvo da angažuje Nermina nakon „Kiseline“. To se, iz nekog razloga, ne dešava. Sarajevska pozorišta ga ignorišu. To je još jedan dokaz da teatarska scena u BiH ne postoji - izdvojio je Bajramović.

Svi projekti koje trenutno priprema tiču se književnosti, a uskoro bi trebala izaći i knjiga “Djeca boga Imane”.

⁃ Pripremam i roman radnog naslova “Jahja Veličanstveni” kojeg ću, nadam se, završiti do jeseni iduće godine. U procesu sam pisanja novog komada, radnog naslova “Damask”, kroz projekat Sarajevskog ratnog teatra “Sarajevo Theatre Showcase”, i bit će gotov do ljeta ove godine. Imati, istovremeno, iskustvo pisanja i teatra je za umjetnika dragocjeno. Zahvalan sam što sam u takvoj poziciji.

Bijeg od umjetnosti

Bajramović je rekao da je pisanje cerebralna, a teatar umjetnost instinkta, vegetativnog nervnog sistema.

⁃ Biti involviran u pisanje i teatar pruža još jedan luksuz: bijeg od jedne u drugu umjetnost, nakon zasićenja. U pisanju “ozdravim” od teatra, i obratno - poručio je Bajramović.

U zemlji kakva je naša, teško je planirati budućnost. Gledati u budućnost, bez pesimizma i cinizma, zahtijeva nadljudski napor.